Oporba, konkretno stranka Možemo mjesecima građanima prodaje priču da je dovoljno „kupiti nekoliko uređaja”, dok se prešućuje da PET/CT centri traže milijunske adaptacije, specijalizirani kadar, radiofarmaceutsku logistiku i godine sustavnog razvoja zdravstvene infrastrukture.
Dok dio hrvatske politike, konkretnije oporba, posljednjih mjeseci javnosti pojednostavljeno prodaje priču da je za rješavanje PET/CT dijagnostike u Hrvatskoj dovoljno „kupiti nekoliko uređaja”, stvarnost je daleko složenija, skuplja i ozbiljnija. Upravo zato sve češće zvuči kao politički populizam koji dobro prolazi u naslovima i televizijskim minutama, ali nema previše veze sa stvarnim funkcioniranjem zdravstvenog sustava. Nema veze s financijama i stvarnim dobrobitima za pacijente.
Jer PET/CT nije perilica rublja koju dovezete, uključite u utičnicu, prištekate odvod i sutra počnete raditi pretrage. Riječ je o jednom od tehnološki najzahtjevnijih sustava u medicini, koji zahtijeva posebno projektirane prostore, radijacijsku zaštitu, izolacijske sobe, posebnu ventilaciju, snažno elektroenergetsko napajanje, IT infrastrukturu, radiofarmaceutsku logistiku i visoko specijaliziran kadar kojeg Hrvatska ionako već kronično nedostaje.
Novi PET/CT uređaj stoji oko 2,5 do 3 milijuna eura, ali potpuna uspostava centra s adaptacijom prostora, zaštitom od zračenja, infrastrukturom i opremom često doseže između 3,5 i 5 milijuna eura. A ni tada posao nije gotov. Potrebni su liječnici nuklearne medicine, radiolozi, medicinski fizičari, radiološki tehnolozi, medicinske sestre, stručnjaci za zaštitu od zračenja, servisni inženjeri i kontinuirana opskrba radiofarmacima. Bez svega toga uređaj je tek vrlo skup komad opreme koji stoji u praznom prostoru i služi za političko fotografiranje.
Posebno je zanimljivo što se u političkim raspravama gotovo potpuno prešućuje činjenica da dio hrvatskih bolnica uopće nema prostorne ni tehničke uvjete za smještaj PET/CT sustava bez ozbiljne rekonstrukcije. Neke ustanove morale bi praktično graditi nove odjele ili potpuno rekonstruirati postojeće prostore kako bi zadovoljile sigurnosne standarde za rad s radioaktivnim izotopima. No takve činjenice ne stanu lako u populističku rečenicu od deset sekundi. Lakše je građanima reći: „Kupimo uređaj i problem riješen.”
Istodobno se kao politička mantra uporno ponavlja podatak da Hrvatska privatnom Medikolu godišnje plaća desetke milijuna eura za PET/CT dijagnostiku. Točno je da je HZZO samo tijekom 2025. godine za te usluge isplatio oko 19 milijuna eura, a procjene za 2026. ponovno prelaze 20 milijuna eura. U posljednjih pet godina ukupni iznos dosegnuo je oko 58,6 milijuna eura. No, pritom se javnosti vrlo često namjerno prešućuje što se zapravo plaća.
Ne plaća se samo „slikanje pacijenta”. Plaća se kompletan sustav koji već godinama funkcionira u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku – uređaji, održavanje, radiofarmaci, stručni kadar, infrastruktura i dostupnost pretraga bez višemjesečnih lista čekanja. I da ne zaboravimo, cijela postava stručnjaka prima plaće, sustav ima ogromne režijske troškove, stalna servisiranja, sigurnosne protokole i kontinuirane edukacije. Kroz te centre od 2009. do kraja 2025. prošlo je gotovo 155 tisuća pacijenata. Dakle, ne govori se o simboličnoj usluzi nego o jednom od ključnih stupova hrvatske onkološke dijagnostike.
Naravno da država mora dugoročno razvijati vlastite kapacitete i jačati javno zdravstvo. Nitko razuman ne tvrdi suprotno. Ali ozbiljna zdravstvena politika ne vodi se parolama, konferencijama za medije, peticijama i objavama na društvenim mrežama, nego realnim planovima,
infrastrukturom, ljudima, rokovima i odgovornošću. Problem nastaje kada se građanima prodaje iluzija da je dovoljno kupiti nekoliko strojeva i da će sustav preko noći proraditi. To nije reforma zdravstva. To je politički marketing upakiran u medicinsku temu.
Jer između fotografiranja pored novog uređaja i stvarnog funkcioniranja PET/CT centra postoji golema razlika. A upravo se ta razlika u hrvatskoj politici najčešće namjerno prešućuje.
