Izjava Dragana Miokovića, visokog političkog dužnosnika Federacije BiH, u kojoj je relativizirao stradanja Hrvata nakon Drugog svjetskog rata, predstavlja duboko problematičan i društveno opasan ispad koji ne može proći bez jasne osude. Riječi izgovorene u javnom prostoru, osobito od osobe koja obnaša jednu od najviših funkcija u zakonodavnoj vlasti, nose težinu i posljedice. Upravo zato Miokovićeva izjava nije “nespretna”, kako je kasnije pokušao objasniti, nego moralno neprihvatljiva.
Govoriti o masovnim zločinima i stradanjima s dozom relativizacije znači vrijeđati žrtve i njihove obitelji te dodatno produbljivati rane koje ni desetljećima nisu zacijelile. Bleiburg i poratna stradanja nisu politička fraza, niti dnevno-politički alat. To su povijesne činjenice o ljudima koji su ubijeni bez suđenja, o obiteljima koje su ostale bez svojih najmilijih i o traumama koje su prenesene kroz generacije. Svako umanjivanje tih zločina, bez obzira na ideološki ili nacionalni predznak, nedopustivo je.
Posebno zabrinjava činjenica da ovakve izjave dolaze u trenutku kada se u regiji ponovno podižu tenzije i kada je društvima potrebna odgovornost, smirenost i poštovanje istine. Umjesto toga, Miokovićev istup potiče podjele, otvara prostor za mržnju i relativizira zločine totalitarnog sustava koji su u Europi odavno osuđeni.
Naknadna isprika i pokušaj ublažavanja štete ne mogu izbrisati izgovorene riječi. Odgovornost javne funkcije podrazumijeva i političku, ali i moralnu odgovornost. U demokratskim društvima ona se mjeri spremnošću da se snose posljedice za izgovoreno i učinjeno. U ovom slučaju, javnost s pravom očekuje jasnu osudu takvih stavova i ozbiljno preispitivanje političke odgovornosti onih koji ih iznose.
Borba protiv govora mržnje i povijesnog revizionizma mora biti zajednička. Nije riječ o ideologiji, naciji ili političkom taboru, nego o elementarnom ljudskom dostojanstvu i poštovanju žrtava. Društva koja žele budućnost ne mogu graditi mir na relativizaciji zločina. Zato ovakve izjave treba jasno i glasno osuditi, a njihove autore podsjetiti da ih funkcije koje obnašaju obvezuju na odgovornost, istinu i poštovanje prema svakoj žrtvi.
