Donald Trump povukao je potez koji mijenja Bliski istok. Napad na Iran, izveden bez mandata Ujedinjenih naroda i bez formalnog odobrenja američkog Kongresa, predstavlja najrizičniju američku vanjskopolitičku odluku posljednjih godina.
Ovo nije ograničena operacija. Ovo je pokušaj lomljenja režima.
Do prije nekoliko dana diplomatski kanal još je postojao i o tome smo pisali. Pregovori u Ženevi nisu bili mrtvi. Novi sastanci bili su planirani. Danas je jasno da je diplomacija ili bila paralelna igra ili taktička distrakcija.Trump je izabrao maksimalnu opciju.
Energetski udar koji može potresti svijet
Perzijski zaljev nije samo vojna zona. Kroz njega prolazi približno 20 posto svjetske trgovine naftom. Svaka ozbiljna destabilizacija tog prostora znači skok cijena energenata.
U trenutku kada su globalna tržišta već osjetljiva, novi rat u regiji mogao bi gurnuti cijenu nafte prema razinama koje izravno hrane inflaciju u Europi i Sjedinjenim Državama. Posljedice bi osjetile industrija, promet i kućanstva.
Rat u tom prostoru nikada nije samo regionalni sukob. On je uvijek i ekonomski potres.
Bez međunarodnog pokrića
Odluka je donesena bez rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i bez formalnog zelenog svjetla američkog Kongresa. Time je Washington poslao poruku da se oslanja isključivo na političku i vojnu moć.
To otvara ozbiljna pitanja međunarodnog prava i legitimiteta operacije. Europski saveznici već signaliziraju nelagodu. Velika Britanija, prema dostupnim informacijama, nije dopustila korištenje svojih baza za napade.
Europa se sada nalazi između dva pritiska. Očuvati transatlantski savez i izbjeći uvlačenje u rat bez jasnog međunarodnog okvira.
Cilj je rušenje režima. To je najteži scenarij
Ako je stvarni cilj destabilizacija i rušenje iranskog vodstva, onda je letvica postavljena ekstremno visoko.
Promjena režima izvana rijetko završava kontrolirano. Irak je najbliži povijesni podsjetnik. Brza vojna nadmoć ne znači političku stabilnost.
Iran ima snažan sigurnosni aparat, regionalne saveznike i duboko ukorijenjenu ideološku strukturu vlasti. Ako režim preživi, ali oslabljen, Trump će tvrditi da je nanio težak udarac. No ako se vlast konsolidira i rat preraste u dugotrajnu destabilizaciju, percepcija će se promijeniti.
Tada će operacija izgledati kao skupi rizik bez jasnog rezultata.
Unutarnja politika kao neizgovoreni faktor
Trump se istodobno suočava s padom popularnosti, pritiscima oko životnih troškova i političkim aferama koje ne nestaju iz javnog prostora. U takvom kontekstu svaka velika vanjskopolitička eskalacija otvara pitanje motiva.
Povijest pokazuje da predsjednici u krizama često dobivaju kratkoročni rast potpore. No ratovi koji se oduže postaju politički teret.
Predstoje američki izbori za Kongres. Ako operacija bude percipirana kao uspjeh i ako Iran bude ozbiljno destabiliziran, Trump će to politički kapitalizirati. Ako se rat pretvori u regionalni kaos bez jasnog ishoda, politička cijena mogla bi biti visoka.
Ogroman ulog, neizvjestan ishod
Ovo je politički i geopolitički all in.
Ako iranski režim oslabi do točke unutarnjeg sloma, Trump će se predstaviti kao predsjednik koji je riješio dugogodišnji problem. Ako režim preživi, a sukob potraje i destabilizira regiju, odluka će se uspoređivati s najkontroverznijim intervencijama modernog doba.
Bliski istok je ponovno epicentar globalne neizvjesnosti. A posljedice ovog poteza neće se mjeriti samo vojnim bilancama, nego cijenom energije, stabilnošću saveza i političkom sudbinom američkog predsjednika.
Ulog je ogroman. Ishod je daleko od izvjesnog.
