Kako je moguće da osoba pod istragom za sudjelovanje u organiziranoj kriminalnoj grupi koja je, prema navodima istrage, djelovala kroz političke manipulacije, pritiske i zlouporabu moći u Crnoj Gori ostaje dio najviših struktura sporta u EHF i IHF-u?
Hrvatska rukometna reprezentacija hrabro grabi dalje na Europskom rukometnom prvenstvu 2026. Najprije skandalozni potez organizatora o zabrani navijačima i reprezentativcima da zapjevaju Thompsonovu pjesmu uz puno nemuštih objašnjenja organizatora. Potom još skandalozniji, najnoviji potez s ulaznicama gdje su hrvatski navijači zakinuti za ulaznice i grande finale da naša reprezentacija nije jedina smještena u Herningu te da spavaju na podu autobusa. „Čestitke“ organizatorima.
Je li što čudno? Zapravo ne. Sposobni su organizirati diskriminiranje hrvatske rukometne reprezentacije. Ali idemo korak dalje: tko čini vrh Europskog rukometnog saveza? Uz nekoliko informacija sve će biti jasnije.
Predrag Bošković, dugogodišnji rukometni funkcioner iz Crne Gore i jedan od najviših ljudi u europskom i svjetskom rukometu, prvi potpredsjednik EHF-a našao se u središtu jedne od najtežih pravosudnih afera u regiji posljednjih godina. Kao zamjenik predsjednika Europskog rukometnog saveza (EHF) i član Vijeća Međunarodne rukometne federacije (IHF), Bošković je obnašao funkcije koje bi trebale simbolizirati integritet, poštenje i odgovorno upravljanje sportom. Umjesto toga, njegovo ime danas stoji uz ozbiljne optužbe za sudjelovanje u kriminalnoj organizaciji.
Uhićenje koje je odjeknulo i – brzo utihnulo
Bošković, bivši ministar obrane Crne Gore je 6. listopada 2025. uhićen na aerodromu u Podgorici po nalogu Specijalnog državnog tužiteljstva Crne Gore. Tereti ga se za sudjelovanje u organiziranoj kriminalnoj grupi koja je, prema navodima istrage, djelovala kroz političke manipulacije, pritiske i zlouporabu moći.
Riječ je o optužbama koje bi, u svakoj ozbiljnoj sportskoj organizaciji, automatski pokrenule unutarnje istrage, privremene suspenzije i javna očitovanja. No u ovom slučaju dogodilo se upravo suprotno. Nakon početnog medijskog interesa, priča je tiho nestala iz fokusa.
Postupak u tijeku
Nakon zadržavanja od 72 sata, sud nije odredio pritvor, već je Bošković pušten da se brani sa slobode uz nadzorne mjere. Postupak se i dalje nalazi u fazi istrage i sudskog razmatranja, bez pravomoćne presude i bez jasnog vremenskog okvira za završetak
procesa. Formalno, vrijedi presumpcija nevinosti. No, politička i institucionalna odgovornost ne prestaje samim tim što sud još nije donio konačnu odluku.
Tišina koja govori više od riječi
Unatoč težini optužbi, rukometni vrh Europe i svijeta o ovom slučaju govori rijetko ili nikako. Umjesto jasnih i transparentnih odgovora, javnosti se nude birokratske fraze o „neovisnosti pravosuđa“ i „unutarnjim procedurama“.
Zanimljivo je da se o ovom slučaju unutar EHF-a i IHF-a gotovo uopće ne raspravlja. Kao da je riječ o nekom bezveznom incidentu i temi koju je lakše gurnuti pod tepih nego otvoreno suočiti se s posljedicama. Ova kultura šutnje ozbiljno narušava vjerodostojnost institucija koje se javno predstavljaju kao čuvari sportskog morala.
Licemjerje sportskih elita
EHF i IHF redovito promoviraju borbu protiv korupcije, transparentnost i etičko ponašanje. Organiziraju kampanje, radionice i konferencije o „integritetu sporta“, dok istodobno jedan od njihovih najviših dužnosnika ostaje na pozicijama unatoč ozbiljnim kaznenim sumnjama. To stvara dojam dubokog institucionalnog licemjerja: pravila vrijede za male klubove, trenere i igrače ali ne i za one na vrhu.
Pitanje koje ostaje otvoreno
Ovaj slučaj više nije samo pravosudna priča iz Crne Gore. On je test za cijeli europski i svjetski rukomet. Kako je moguće da osoba pod istragom za organizirani kriminal ostaje dio najviših struktura sporta? Zašto nema jasnih stavova, privremenih mjera i javne odgovornosti? I koliko još ovakvih slučajeva mora izbiti da bi se sustav počeo mijenjati? I da, što rade naši delegati u Europskoj rukometnoj federaciji?
