Na današnji dan, 10. veljače 1960., u Krašiću je preminuo Alojzije Stepinac, zagrebački nadbiskup i kardinal Katoličke Crkve, čovjek čije ime i danas predstavlja jedno od ključnih moralnih i povijesnih vjerskih pitanja hrvatskog naroda. Njegova smrt nije bila kraj, nego početak trajne borbe za istinu o vremenu u kojem je živio i o cijeni koju je platio jer nije pristao na kompromise s totalitarnom vlašću.
Stepinac je tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća zauzeo poziciju koja se rijetko viđa u burnim povijesnim razdobljima: poziciju savjesti. Javno je osuđivao rasne zakone, progon Židova, Srba, Roma i svih nevinih, neovisno o tome tko je u tom trenutku bio na vlasti. Njegovi propovjednički zapisi i službeni istupi jasno svjedoče da Crkvu nije podredio nijednoj ideologiji, nego Evanđelju i dostojanstvu čovjeka.
Upravo zbog toga, nakon uspostave zločinačkog komunističkog režima, postao je meta političkog progona. U montiranom procesu 1946. godine osuđen je na višegodišnji zatvor, a potom na kućni pritvor u Krašiću. Suđenje Stepincu danas se u ozbiljnoj historiografiji smatra klasičnim primjerom političkog procesa bez pravne osnove, vođenog s ciljem zastrašivanja Crkve i lomljenja njezina vodstva.
Zdravlje mu je tijekom zatočeništva ozbiljno narušeno postoje ozbiljne indicije za to i to upravo zbog toga što su ga trovali kroz hranu u lepoglavskom zatvoru. Umro je u 62. godini života, a uzrok smrti bio je težak zdravstveni slom, o čemu i danas postoje rasprave u stručnim i povijesnim krugovima. Ono što je neupitno jest da su godine zatvora, izolacije i pritisaka ostavile duboke posljedice.
Katolička Crkva proglasila ga je blaženim 1998. godine, a za velik dio hrvatske javnosti Stepinac je već odavno svetac savjesti. Njegovo ime simbolizira otpor laži, pravo na slobodu vjere i dostojanstvo naroda koji je prečesto bio prisiljen birati između šutnje i progona.
Zato se 10. veljače u Hrvatskoj ne pamti samo kao datum smrti. Pamti se kao dan kada je jedan čovjek pokazao da se karakter ne mjeri pobjedama, nego postojanošću i borbom za istinom. Stepinac je izgubio slobodu, zdravlje i život, ali nije izgubio ono najvažnije hrabrost i borbu za istinom.
