Najvažnija je onima koji nemaju luksuz velikih pogrešaka, nije pitanje bogatstva, nego odgovornosti. Nije riječ o tome koliko zarađujemo, nego koliko razumijemo ono što zarađujemo.
Postoji nešto neobično u našem obrazovanju. Godinama sjedimo u školskim klupama, učimo formule, datume, definicije i teorije. Rješavamo zadatke, pišemo testove i odgovaramo pred pločom. Sustav nas priprema za ispite, natjecanja, fakultete i zanimanja. No, nekako usput preskoči jednu temu s kojom će se svatko od nas susresti već prvog dana kada počne zarađivati vlastiti novac.
Ne uči nas kako upravljati vlastitim financijama.
Zanimljivo je da ćemo tijekom života donijeti tisuće financijskih odluka. Neke će biti male i gotovo neprimjetne, a neke će određivati kvalitetu života desetljećima unaprijed. Odlučivat ćemo o kreditima, štednji, ulaganjima, kupnji stana, osiguranjima, mirovini i svakodnevnoj potrošnji. Pogriješimo li u pisanju školskog testa, posljedica je loša ocjena. Pogriješimo li u upravljanju novcem, posljedice mogu trajati godinama.
Pa ipak, o tome uglavnom učimo sami.
Učimo kroz pogreške, često skupe. Mnogi ne znaju osnove, što je bruto i neto plaća, koji se sve doprinosi plaćaju… (Na)učimo kada shvatimo da plaća nekako nestane prije kraja mjeseca. Učimo kada prvi put vidimo koliko zapravo košta dug. Učimo kada nas život suoči s nepredviđenim troškom za koji nemamo pripremljenu rezervu. Učimo kada otkrijemo da visina primanja nije isto što i financijska sigurnost.
Možda je najveći paradoks modernog društva to što nikada nije bilo lakše trošiti novac, a nikada manje pažnje nije posvećeno učenju kako njime upravljati. Cijela industrija ulaže milijarde kako bi nas uvjerila da kupimo još nešto. Reklame, aplikacije, popusti, kartice, akcije i beskrajne mogućnosti kupnje dostupne su nam doslovno na dlanu. Potrošnja je postala jednostavna, gotovo automatska. Razmišljanje o novcu, planiranje i dugoročno upravljanje ostali su uglavnom osobna odgovornost pojedinca.
Zato danas imamo generacije ljudi koji znaju koristiti najmoderniju tehnologiju, ali ne znaju sastaviti osobni proračun. Znaju pronaći svaku informaciju na internetu, ali teško procjenjuju koliko ih određena financijska odluka može koštati za pet ili deset godina. Sitna slova za krupne uloge. Nije riječ o nedostatku inteligencije, nego o nedostatku znanja koje im nitko sustavno nije prenio.
Posebno zabrinjava činjenica da se o novcu često govori kao o temi rezerviranoj za bogate, poduzetnike ili stručnjake. Kao da je financijska pismenost neka napredna disciplina kojom se bave samo oni koji raspolažu velikim iznosima. Istina je upravo suprotna. Financijska pismenost najvažnija je onima koji nemaju luksuz velikih
pogrešaka. Ona nije pitanje bogatstva, nego odgovornosti. Nije riječ o tome koliko zarađujemo, nego koliko razumijemo ono što zarađujemo.
Možda je vrijeme da prestanemo financijsku pismenost promatrati kao dodatnu vještinu i počnemo je smatrati temeljnom životnom kompetencijom. Jer čovjek može završiti školovanje s izvrsnim ocjenama, diplomama i priznanjima, a opet biti potpuno nespreman za jedno od najvažnijih pitanja odraslog života.
Ne kako zaraditi novac. To nas, na ovaj ili onaj način, ipak netko pokušava naučiti. Pravo pitanje je kako zadržati kontrolu nad njim kada ga napokon zaradimo. A upravo je to lekcija koju većina nas nikada nije imala priliku učiti.
