Eskalacija sukoba na Bliskom istoku ponovno je otvorila pitanje sigurnosti globalne opskrbe energentima. Ključna točka svjetskog energetskog sustava je Hormuški tjesnac, kroz koji prolazi oko 20 posto svjetske trgovine naftom.
Za razliku od dijela europskih država koje su izravnije povezane s tim pravcem, Hrvatska trenutačno nije strukturno ovisna o energetskim rutama koje prolaze kroz taj prostor.
Ključnu ulogu u stabilnosti sustava ima LNG terminal na otoku Krku koji omogućuje uvoz plina s globalnog tržišta. LNG za hrvatsko tržište dolazi prvenstveno iz Sjedinjenih Američkih Država, Nigerije, Trinidada i Tobaga te Alžira. Takva struktura dobave omogućuje fleksibilnost i brzu prilagodbu tržišnim poremećajima.
Opskrba sirovom naftom također je diverzificirana. Najveći dio nafte dolazi iz Azerbajdžana i Kazahstana, uz povremene isporuke iz afričkih država. Time se dodatno smanjuje izloženost krizama u pojedinim regijama.
Drugim riječima, hrvatski energetski sustav trenutačno ima dovoljno različitih dobavnih pravaca da izbjegne izravni prekid opskrbe čak i u slučaju daljnje eskalacije sukoba na Bliskom istoku.
To, međutim, ne znači da Hrvatska neće osjetiti posljedice krize. Energetska tržišta reagiraju globalno, pa svaka ozbiljna destabilizacija regije koja proizvodi velik dio svjetske nafte gotovo automatski podiže cijene energenata.
Upravo zato Europa posljednjih godina ubrzano razvija LNG infrastrukturu i alternativne pravce opskrbe kako bi smanjila ovisnost o geopolitički nestabilnim područjima.
Hrvatska je u tom procesu relativno dobro pozicionirana. Kombinacija LNG terminala, više dobavnih pravaca i regionalne infrastrukture daje joj određenu razinu otpornosti.
U svijetu u kojem energija ponovno postaje geopolitičko oružje, to je prednost koja postaje sve važnija.
