Kuba se suočava s jednom od najtežih kriza posljednjih godina nakon što je ministar energetike Vicente de la O Levy priznao da je država ostala bez dizela i loživog ulja, dok dijelovi Havane već danima žive u gotovo potpunom mraku.
Kubanske vlasti objavile su da elektroenergetski sustav radi u “kritičnom stanju”, a pojedini dijelovi glavnog grada ostajali su bez struje i više od 20 sati dnevno. Zbog nestašica goriva i kolapsa energetskog sustava izbili su i prosvjedi na ulicama Havane.
Građani su palili smeće na prometnicama, lupali loncima i uzvikivali parole protiv vlasti tražeći povratak električne energije i normalan život.
Kubanski predsjednik Miguel Díaz-Canel za stanje je optužio Sjedinjene Američke Države i sankcije koje posljednjih mjeseci dodatno pritišću kubansko gospodarstvo. Prema tvrdnjama Havane, američki pritisak doveo je do smanjenja isporuka nafte iz Venezuele i Meksika, dviju država na kojima Kuba godinama temelji energetsku opskrbu.
Situacija je toliko ozbiljna da bolnice rade otežano, škole i državne institucije povremeno se zatvaraju, a problemi sve više pogađaju i turizam, jednu od rijetkih gospodarskih grana koja Kubi donosi devize.
Istodobno je Washington ponovno ponudio humanitarnu pomoć vrijednu 100 milijuna dolara, ali uz zahtjev za “značajnim reformama” kubanskog komunističkog sustava, što je Havana odbacila kao politički pritisak.
Ono što se danas događa na Kubi puno je više od obične energetske krize. Nestanci struje, nestašice goriva i rast nezadovoljstva pokazuju koliko je kubanski sustav postao ranjiv nakon desetljeća gospodarske izolacije i ovisnosti o pomoći saveznika. Posebno je zabrinjavajuće što se prosvjedi sada događaju i u Havani, gdje su vlasti tradicionalno imale puno čvršću kontrolu nad situacijom nego u ostatku zemlje. Sve češće se otvara pitanje može li Kuba bez ozbiljnih gospodarskih promjena dugoročno izbjeći još dublju društvenu i ekonomsku destabilizaciju.
