Hrvatsko graditeljstvo danas raste brže nego većina sektora gospodarstva, ali iza milijardi eura investicija i velikih projekata kriju se problemi koji sve ozbiljnije prijete tržištu, od eksplozije cijena stanova i nedostatka radnika do spore administracije i niske produktivnosti.
Upravo o tome govorilo se na konferenciji o graditeljstvu i prostoru u organizaciji Lidera u Zagrebu, gdje je državni tajnik Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Tonči Glavinić predstavio novi zakonski okvir koji bi trebao ubrzati i modernizirati sektor.
Glavinić tvrdi da novi Zakon o prostornom uređenju donosi veliku promjenu kroz digitalizaciju prostornih planova putem sustava ePlanovi te pojednostavljenje procedura za gradnju stanova za priuštivo stanovanje.
No stvarnost na tržištu pokazuje da građani već sada teško prate rast cijena nekretnina, dok investitori upozoravaju na sporost sustava, komplikacije u javnoj nabavi i stalni rast troškova gradnje.
Građevinski sektor danas čini oko osam posto hrvatskog BDP-a, a vrijednost izvedenih građevinskih radova prošle godine dosegnula je 7,5 milijardi eura. U samo četiri godine udio graditeljstva u hrvatskom gospodarstvu porastao je za oko 35 posto.
Istodobno, sektor se suočava s kroničnim nedostatkom radne snage i sve većom ovisnošću o stranim radnicima.
Direktorica Sektora za graditeljstvo Hrvatske gospodarske komore Katarina Sikavica upozorila je kako građevinarstvo i dalje prati spora digitalizacija, niska produktivnost i ozbiljni problemi u javnoj nabavi.
Posebno je naglasila dugotrajne administrativne procedure, žalbe i pravne sporove koji usporavaju projekte i povećavaju troškove.
Drugim riječima, država govori o digitalizaciji i modernizaciji, dok investitori i građani na terenu i dalje čekaju dozvole mjesecima, ponekad i godinama.
Istodobno se dodatno povećavaju troškovi zbog novih zelenih standarda i energetskih pravila koje nameće Europska unija. Novi zakonski okvir o energetskoj učinkovitosti trebao bi Hrvatsku približiti cilju zgrada s nultim emisijama do 2050. godine, no pitanje je tko će na kraju platiti tu tranziciju.
Jer dok država i Bruxelles govore o održivosti, obični građani sve teže dolaze do vlastitog stana.
Upravo zato pitanje graditeljstva danas više nije samo pitanje razvoja infrastrukture, nego i pitanje standarda života, dostupnosti stanovanja i dugoročne stabilnosti hrvatskog gospodarstva.
