Hrvatski sabor mogao bi u narednom razdoblju napraviti novi korak prema većoj uključenosti osoba s invaliditetom u politički i javni život. Na sastanku održanom u Zagrebu predstavljena je metodologija Ureda OESS-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) koja parlamentima nudi konkretne alate za procjenu i unaprjeđenje položaja osoba s invaliditetom unutar zakonodavnih institucija.
Riječ je o temi koja daleko nadilazi pitanje arhitektonske pristupačnosti. Sve veći broj europskih institucija upozorava kako se uključivost ne može svesti samo na prilagođene ulaze, dizala ili pristupačne dvorane. Ključno pitanje postaje mogu li osobe s invaliditetom ravnopravno sudjelovati u političkom životu, donositi odluke i biti zastupljene na mjestima gdje se kreiraju javne politike.
Predsjednica saborskog Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku Ivana Kekin istaknula je kako metodologija ODIHR-a može poslužiti kao okvir za procjenu stanja i moguća poboljšanja u radu Hrvatskog sabora. Slične poruke poslali su i predsjednik Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Milorad Pupovac te pravobranitelj za osobe s invaliditetom Dario Jurišić.
Predstavnica ODIHR-a Yulia Netesova upozorila je na podatke koji pokazuju da su osobe s invaliditetom i dalje među najmanje zastupljenim skupinama u političkom životu europskih država. Istraživanja provedena među parlamentima država članica OESS-a pokazala su da gotovo polovica onih koji vode evidenciju o zastupnicima s invaliditetom nema nijednog takvog zastupnika.
U Hrvatskoj danas u Saboru djeluje devet zastupnika s invaliditetom, što predstavlja određeni napredak, no stručnjaci upozoravaju kako politička zastupljenost nije jedini pokazatelj stvarne uključenosti.
ODIHR-ova metodologija temelji se na četiri područja: zastupljenosti osoba s invaliditetom, zakonodavnoj aktivnosti, parlamentarnom nadzoru te fizičkoj i komunikacijskoj pristupačnosti institucija. Cilj nije samo ukloniti prepreke, nego osigurati da osobe s invaliditetom budu aktivni sudionici političkih procesa.
Rasprava u Hrvatskom saboru dolazi u trenutku kada europske institucije sve snažnije inzistiraju na načelu „Ništa o nama bez nas“, prema kojem se odluke koje se odnose na osobe s invaliditetom ne bi smjele donositi bez njihova izravnog sudjelovanja.
To pitanje nije samo društveno ili socijalno, nego i demokratsko. Društvo koje želi biti uključivo ne mjeri se samo brojem prilagođenih objekata, nego i mogućnošću svakog građanina da ravnopravno sudjeluje u donošenju odluka koje utječu na njegov život.
