Dok Washington traži rješenje, Peking jača globalni utjecaj
Dok Sjedinjene Američke Države i Iran pokušavaju postići konačni sporazum nakon višemjesečnog rata koji je uzdrmao Bliski istok i svjetska tržišta, sve više analitičara smatra da je najveći geopolitički dobitnik sukoba zapravo Kina.
Peking je tijekom cijele krize uspio zadržati dobre odnose s Iranom, izbjeći izravno uključivanje u sukob te istodobno sačuvati komunikaciju s Washingtonom i ključnim državama Zaljeva. Takva pozicija omogućila mu je da se predstavi kao stabilan međunarodni partner u trenutku kada su se mnoge svjetske sile našle pod pritiskom rata.
Dodatnu pozornost izazvala je izjava američkog predsjednika Donalda Trumpa koji je tijekom summita G7 javno zahvalio kineskom predsjedniku Xi Jinpingu na ulozi tijekom krize. Trump je pritom naglasio kako Kina nije pokušala izazvati dodatne napetosti unatoč američkoj pomorskoj blokadi iranskih luka te je ocijenio da je Peking pridonio smirivanju situacije.
Za Kinu je posebno važno što je uspjela zaštititi svoje gospodarske interese. Kao najveći kupac iranske nafte, Peking je pažljivo balansirao između potpore dugogodišnjem partneru i očuvanja odnosa sa Zapadom. Istodobno je kinesko gospodarstvo znatno lakše podnijelo energetske poremećaje izazvane ratom zahvaljujući velikim strateškim zalihama nafte te snažnim ulaganjima u električna vozila i obnovljive izvore energije.
U kineskim političkim i akademskim krugovima sve se češće postavlja pitanje je li rat pokazao određena ograničenja američke moći. Pojedini analitičari uspoređuju situaciju sa Sueskom krizom iz 1956. godine, koja je označila početak slabljenja britanskog globalnog utjecaja. Takve usporedbe možda su preuranjene, ali pokazuju kako se u Pekingu sve ozbiljnije promatra promjena odnosa snaga u svijetu.
Kina pritom ne pokušava preuzeti ulogu kakvu desetljećima imaju Sjedinjene Američke Države. Umjesto vojne dominacije, Peking nastavlja graditi utjecaj kroz trgovinu, infrastrukturu, energetiku i diplomaciju. Upravo takav pristup mnogim državama postaje sve privlačniji u vremenu globalne nestabilnosti.
Za Europu i Hrvatsku razvoj događaja nije bez značaja. Bliski istok ostaje jedno od ključnih područja za energetsku sigurnost, a svako jačanje kineskog utjecaja u regiji dugoročno utječe na trgovinske tokove, cijene energenata i globalne političke odnose.
Bez obzira na to kako će završiti pregovori Washingtona i Teherana, jedno je već sada jasno. Dok su Sjedinjene Američke Države trošile vojnu, političku i gospodarsku energiju na novi bliskoistočni sukob, Kina je dodatno učvrstila svoj međunarodni položaj. Zato se sve češće postavlja pitanje je li pravi pobjednik ovog rata zapravo država koja u njemu nije ispalila ni jedan metak.
