Otvorena je neugodna situacija za HDZ, koji se tradicionalno predstavlja kao zaštitnik branitelja, ali je ovaj put odbio prijedlog kojim se željela poboljšati pozicija dijela upravo te skupine.
Saborska većina predvođena HDZ-om odbila je prijedlog stranke Možemo kojim se željelo povećati mirovine hrvatskim braniteljima koji su nakon Domovinskog rata nastavili raditi i u mirovinu otišli prema općem Zakonu o mirovinskom osiguranju. Time je ponovno otvoreno pitanje postoji li među samim braniteljima skupina koja je, upravo zato što je nastavila raditi i uplaćivati doprinose, danas u nepovoljnijem položaju od dijela braniteljske populacije koja je mirovinu ostvarila prema posebnom zakonu.
Na tu disproporciju portal Narodno.hr upozorio je još sredinom ožujka, no tada nije bilo ozbiljnijih reakcija, pa ni od strane braniteljskih udruga koje inače aktivno prate pitanja vezana uz prava hrvatskih branitelja.
Prema podacima HZMO-a, oko 72 tisuće branitelja koji su mirovinu ostvarili prema Zakonu o hrvatskim braniteljima primaju prosječno više od 1.400 eura uz manje od 19 godina staža. Istodobno, više od 68 tisuća branitelja koji su se nakon rata vratili na posao i ostvarili mirovinu iz rada primaju prosječno oko 645 eura, uz više od 31 godinu staža. Upravo za tu skupinu Možemo je predložio povećanje polaznog faktora za izračun mirovina, što bi prema procjenama predlagatelja donijelo rast primanja od oko 20 posto.
HDZ je prijedlog odbacio uz obrazloženje da je riječ o političkoj inicijativi koja ne bi imala značajniji učinak jer 87 posto korisnika već koristi institut najniže braniteljske mirovine. Vlada smatra da bi stvarni učinak bio znatno manji od onoga koji navode predlagatelji te upozorava da bi predložene izmjene mogle stvoriti nove nejednakosti među samim braniteljima.
Ostaje otvoreno pitanje nije li upravo postojeći sustav već proizveo određene nejednakosti? Paradoksalno, ispada da su branitelji koji su se nakon rata vratili na posao, desetljećima radili i punili mirovinski sustav, danas ostali na razini prosječnih mirovina ostalih građana, dok dio braniteljske populacije ostvaruje znatno veća primanja temeljem posebnih propisa.
Upravo zato prijedlog Možemo, bez obzira na politički predznak, otvara legitimno pitanje odnosa prema onima koji su nakon rata nastavili graditi svoje živote kroz rad. Posebno je zanimljivo da je inicijativa došla od stranke koju se godinama optužuje da ne razumije braniteljsku populaciju. Time je otvorena i neugodna situacija za HDZ, koji se tradicionalno predstavlja kao zaštitnik branitelja, ali je ovaj put odbio prijedlog kojim se željela poboljšati pozicija dijela upravo te skupine.
Naravno, može se raspravljati o modelu i njegovim financijskim učincima, ali teško je izbjeći temeljno pitanje: jesu li branitelji koji su nakon rata nastavili raditi i svojim doprinosima desetljećima punili državni proračun danas u nepovoljnijem položaju od onih koji su ranije otišli u mirovinu? Ako je odgovor potvrdan, tada se rasprava ne bi smjela svoditi na političke etikete, nego na traženje pravednijeg rješenja.
Jer, ako se desetljećima ponavlja da se rad mora isplatiti, onda bi upravo branitelji koji su nastavili raditi trebali biti dokaz da država stoji iza te poruke. U suprotnom ostaje gorak dojam da
se u Hrvatskoj rad, dulji staž i uplaćeni doprinosi ne nagrađuju uvijek više od prava stečenih posebnim propisima.
