NATO će 7. i 8. srpnja u Ankari okupiti čelnike 32 države članice na summitu koji bi trebao pokazati jesu li saveznici spremni velika obećanja iz Haaga pretvoriti u stvarne obrambene sposobnosti.
Službena poruka Saveza je jasna: ono što je dogovoreno na summitu 2025. više ne smije ostati na razini političke deklaracije. Ankara će biti prvi veliki ispit provedbe odluke prema kojoj bi članice do 2035. trebale ulagati 5 posto BDP-a u obranu i sigurnost.
Taj cilj ne odnosi se samo na kupnju oružja. Prema dogovoru iz Haaga, najmanje 3,5 posto BDP-a trebalo bi ići na temeljne obrambene sposobnosti, dok se dodatnih 1,5 posto odnosi na zaštitu kritične infrastrukture, otpornost društva, kibernetičku sigurnost, industriju i inovacije.
Summit u Turskoj održava se u trenutku kada je sigurnosna slika Europe složenija nego u bilo kojem razdoblju nakon Hladnog rata. Rat u Ukrajini i dalje traje, Rusija ostaje dugoročna prijetnja euroatlantskom prostoru, Bliski istok je nestabilan, a pritisci na Crnom moru, Sredozemlju i južnom krilu NATO-a postaju sve važniji dio sigurnosne jednadžbe.
Zato nije slučajno što se summit održava upravo u Ankari. Turska ima jednu od najvećih vojski u NATO-u, snažan položaj između Europe, Bliskog istoka i Crnog mora te sve razvijeniju obrambenu industriju. Savez time šalje poruku da se sigurnost Europe više ne može promatrati samo kroz sjever i istok, nego i kroz jugoistok kontinenta.
Glavne teme bit će veća obrambena izdvajanja, jačanje vojne industrije, potpora Ukrajini, uklanjanje prepreka u obrambenoj trgovini među saveznicima i sposobnost NATO-a da brže reagira na krize.
Za Hrvatsku je ovo posebno važno jer se i od manjih članica očekuje ozbiljniji doprinos zajedničkoj sigurnosti. Članstvo u NATO-u više ne može biti samo politički štit, nego traži ulaganja u vlastitu vojsku, infrastrukturu, kibernetičku zaštitu i spremnost društva na krize.
Ankara će pokazati koliko su saveznici doista spremni platiti cijenu sigurnosti. Ako se odluke iz Haaga pretvore u stvarne planove, NATO ulazi u novo razdoblje snažne militarizacije i industrijske obnove. Ako ostanu samo na papiru, Savez riskira da između političkih obećanja i stvarne obrambene moći nastane opasan jaz. Upravo taj jaz danas najviše zanima i protivnike NATO-a, jer slabost se u novom sigurnosnom poretku više ne mjeri samo brojem vojnika, nego i neodlučnošću država da ozbiljno brane vlastitu sigurnost.
