U Otočcu će se u utorak, 7. srpnja, predstaviti knjiga dr. sc. Ivana Mancea „Prvi hrvatski tiskar Broz žakan”, posvećena Kosinjaninu Ambrozu Kacitiću od plemena Kolunića i jednoj od najvažnijih stranica hrvatske glagoljaške, kulturne i tiskarske povijesti.
Predstavljanje će se održati u Gackom pučkom otvorenom učilištu, na Trgu Dražena Bobinca 2, u dvorani na drugom katu, s početkom u 19.30 sati.
Knjigu će predstaviti prof. dr. sc. Josip Jurčević, vlč. Pero Jurčević i autor dr. sc. Ivan Mance, a program će moderirati Snježana Bogdanić. Organizatori predstavljanja su Gacko pučko otvoreno učilište Otočac i Kosinj konzalting.
Datum predstavljanja nije odabran slučajno. Upravo je 7. srpnja 1486. godine Kosinjanin Ambroz Kacitić, poznat i kao Broz žakan, u Knežoj Vasi kod Otočca dovršio prepisivanje glagoljskog zbornika koji je po njegovu plemenu nazvan Kolunićev zbornik.
Riječ je o rukopisu pisanom na pergameni koji se danas čuva u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Kolunićev zbornik svjedoči o razvijenoj kulturi glagoljaštva, visokoj razini učenosti hrvatskog svećenstva i plemstva te o važnosti Like i Kosinja u hrvatskoj kulturnoj povijesti kasnoga srednjeg vijeka.
Na predstavljanju će biti riječi o liku i djelu Ambroza Kacitića, njegovu radu u Kosinjskoj tiskari i ulozi u tiskanju hrvatskog Prvotiska, Misala po zakonu rimskoga dvora, dovršenog 22. veljače 1483. godine. Posebna pozornost bit će posvećena i Kolunićevu zborniku, u kojem je ostavljen vrijedan zapis o prilikama u Lici toga vremena.
Knjiga „Prvi hrvatski tiskar Broz žakan” otvara temu koja nadilazi lokalnu povijest. Ona podsjeća da hrvatska pismenost, glagoljica i tiskarstvo nisu rubna kulturna baština, nego jedan od temelja hrvatskog identiteta. Kosinj, Lika i Otočac u toj priči nisu sporedna mjesta, nego prostori iz kojih je hrvatska riječ rano ulazila u europski kulturni krug.
U vremenu kada se nacionalna kultura često svodi na prigodne datume, ovakva predstavljanja imaju posebnu vrijednost. Ona vraćaju u javni prostor ljude i djela bez kojih se ne može razumjeti kontinuitet hrvatske pismenosti. Broz žakan nije samo povijesno ime iz rukopisa i tiskarskih rasprava, nego dokaz da je hrvatski narod već u 15. stoljeću imao ljude, znanje i duhovnu snagu za stvaranje knjiga koje su čuvale jezik, vjeru i identitet.
