U Gradskoj galeriji Antun Motika u Puli otvorena je samostalna izložba „Granice od voska” hrvatsko-američkog umjetnika i umirovljenog profesora umjetnosti Zdenka Krtića, koja donosi recentne enkaustične crteže, skenerografije na papiru i manje instalacije.
Krtić, rođen u Zagrebu, posljednja je tri desetljeća proveo u Sjedinjenim Američkim Državama. Nakon poslijediplomskog studija slikarstva na Sveučilištu u Cincinnatiju u Ohiju, godinama je predavao slikarstvo na Sveučilištu Auburn u Alabami, jednom od uglednijih američkih javnih sveučilišta.
Na otvorenju izložbe govorile su pročelnica Upravnog odjela za kulturu i civilno društvo Paola Orlić i autorica predgovora Tina Širec Džodan, dok je sam Krtić publici približio tehnike kojima se koristi u radu.
Izloženi radovi nastaju spajanjem crteža, digitalno obrađenih skenerografija i prirodnih materijala. Umjetnik na papir otiskuje vizualne zapise nastale skenerom, a zatim ih nadograđuje drvenim smolama, otopljenim pčelinjim voskom, mikrokristalnim i karnauba voskom.
Posljednjih dvanaestak godina Krtić flatbed skener koristi kao umjetnički alat, gotovo kao kist ili špatulu. Njime bilježi promjene svjetla, atmosfere i oblike svakodnevnih predmeta iz atelijera, pretvarajući ih u slojevite vizualne zapise između crteža, fotografije i materijalnog traga.
Autorica predgovora ističe da se Krtićev rad kreće oko pitanja percepcije, opažanja i pamćenja. U njegovim djelima stvarnost se ne pojavljuje kao čvrsta i jednoznačna, nego kao iskustvo koje ovisi o pogledu, sjećanju i osobnom doživljaju.
Važan sloj izložbe je i pitanje povratka. Krtićev dolazak s američke umjetničke i akademske scene u hrvatski galerijski prostor može se čitati i kao susret s vlastitim korijenima, ne samo fizički nego i stvaralački.
Izložba „Granice od voska” može se razgledati do 22. srpnja 2026. godine, radnim danima od 17 do 21 sat te subotom od 10 do 13 sati.
Ova izložba važna je jer pokazuje da se hrvatska umjetnost ne iscrpljuje u lokalnim okvirima. Umjetnici poput Zdenka Krtića nose hrvatsko iskustvo u svijet, ali se svojim radom vraćaju prostoru iz kojeg su potekli. U vremenu brzih slika i površnog gledanja, „Granice od voska” podsjećaju da umjetnost još uvijek može tražiti strpljenje, tišinu i osobni susret s onim što vidimo, pamtimo i pokušavamo razumjeti.
