Američki studenti hrvatskih korijena borave u Dubrovniku u sklopu programa razmjene koji ih povezuje s hrvatskom kulturnom baštinom, obiteljskim podrijetlom i zavičajem njihovih predaka.
Gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković primio je predstavnike organizacije Slavic American Cultural Organization, troje studenata i njihove pratitelje, koji su u Hrvatsku stigli kroz suradnju Dubrovnika i kalifornijskog grada prijatelja Montereya.
Na sastanku su sudjelovali i direktor Turističke zajednice grada Dubrovnika Miro Drašković te Igor Deranja. Razgovaralo se o dugogodišnjoj suradnji Dubrovnika i organizacije SACO, ali i o važnosti očuvanja veza između Hrvatske i potomaka hrvatskih iseljenika u Sjedinjenim Američkim Državama.
Ovogodišnju skupinu činili su dr. William Kelley i Nicole Kelley te studentice Lauren Kelley, Christine Caput i Pauline Caput. S Hrvatskom ih povezuju obiteljski korijeni iz Dubrave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, s otoka Brača te iz Dubravke u Konavlima.
Grad Dubrovnik za goste je pripremio prigodan program koji, uz prijam kod gradonačelnika, uključuje i kulturne sadržaje tijekom njihova boravka. Cilj takvih posjeta nije samo turistički obilazak, nego stvarno upoznavanje prostora iz kojeg potječu njihove obitelji.
Suradnja Dubrovnika i SACO-a traje godinama. Organizacija okuplja potomke hrvatskih iseljenika u SAD-u i kroz svoje programe mlađim generacijama približava hrvatsku povijest, kulturu i baštinu.
Dubrovnik i Monterey gradovi su prijatelji gotovo dva desetljeća, a suradnju su razvijali kroz više projekata, među kojima su Dubrovački polumaraton te studentske i učeničke razmjene. SACO je osnovan 1979. godine u Watsonvilleu, a djelovanje je proširio na Monterey, Santa Cruz, San Jose i druge američke zajednice.
Ovakvi susreti važni su jer pokazuju da hrvatsko iseljeništvo ne smije ostati samo tema svečanih govora. Mladi potomci iseljenika moraju imati priliku vidjeti Hrvatsku, upoznati jezik, mjesta, obiteljsku povijest i ljude. Ako se veza s domovinom prekine u drugoj ili trećoj generaciji, teško ju je kasnije obnoviti. Zato su ovakvi programi konkretan način da Hrvatska čuva narod izvan svojih granica i da potomci iseljenika shvate kako njihovi korijeni nisu samo obiteljska priča, nego dio živog hrvatskog identiteta.
