Redovita tjelesna aktivnost mogla bi pomoći starijim mišićima da učinkovitije uklanjaju oštećenja, obnavljaju se i dulje zadrže snagu. Novo istraživanje otkrilo je molekularni mehanizam koji bi mogao objasniti zašto vježbanje ima tako snažan učinak na očuvanje mišićne funkcije tijekom starenja.
U središtu istraživanja nalazi se gen DEAF1, čija se aktivnost povećava u starijim mišićima. Znanstvenici su utvrdili da tjelesna aktivnost smanjuje njegovu razinu, čime se poboljšava sposobnost mišićnih stanica da uklanjaju oštećene dijelove i održavaju zdravije tkivo.
Otkriće je važno jer gubitak mišićne mase nije samo estetsko pitanje. Slabljenje mišića u starijoj dobi može otežati hodanje, ustajanje, održavanje ravnoteže i obavljanje svakodnevnih aktivnosti.
Smanjenje snage povećava i rizik od padova, ozljeda te gubitka samostalnosti. Upravo zato trening snage ne bi trebao biti namijenjen samo sportašima i mlađim osobama koje žele promijeniti izgled tijela.
Mišići su važan dio funkcionalnog zdravlja.
Novo otkriće dodatno potvrđuje da ljudsko tijelo zadržava sposobnost prilagodbe i u starijoj dobi. Vježbanje ne može zaustaviti biološko starenje, ali može utjecati na procese koji određuju koliko će dugo mišići ostati snažni i funkcionalni.
To ne znači da svi trebaju trenirati jednakim intenzitetom. Vrsta i opterećenje vježbi moraju biti prilagođeni dobi, zdravstvenom stanju i tjelesnim mogućnostima, osobito kod osoba koje dugo nisu bile aktivne.
Za Hrvatsku, jednu od demografski starijih država Europske unije, ovakva istraživanja imaju šire značenje. Očuvanje mišićne snage može pridonijeti duljoj samostalnosti starijih građana i smanjiti dio opterećenja zdravstvenog i socijalnog sustava.
Fitness zato nije samo industrija izgleda, mršavljenja i društvenih mreža. Redovito vježbanje može biti ulaganje u sposobnost da čovjek i u starijoj dobi samostalno hoda, kreće se i živi kvalitetnije.
