Bosna i Hercegovina oduvijek je bila prostor susreta i napetosti federacija triju naroda i triju vjera. No za mnoge Hrvate, osobito one iz Hercegovine, ona je i kolijevka Hrvata. Kako kaže Thompsonova pjesma „Bosna“ a prezimena tisuća Hrvata vuku korijene upravo iz Bosne i Hercegovine. Ipak, danas se često čuje prezir prema Hrvatima iz BiH, ismijavanje Međugorja i čak likovanje nad tragedijom koja je zadesila svetište.
Hrvati su katolička nacija to nije samo moje mišljenje, nego podatak popisa stanovništva i svjesnog opredjeljenja. U zapadnoj Hercegovini, gdje je stanovništvo pretežno hrvatsko i katoličko, Gospa se ukazuje više od četrdeset godina. Međugorje nije jedino mjesto ukazanja u svijetu, ali je jedno od najdužih i najposjećenijih. Mnogi kažu: „Nisu priznata.“ Istina je da ukazanja još traju, pa službeno priznanje u punom smislu čeka. No vjerniku koji je tamo bio i osjetio mir, ozdravljenje duha, duše i tijela, obraćenje ili odgovor u srcu, nije potrebno vanjsko odobrenje. Gospa je besplatna. Misa je besplatna. Uspon na brdo ukazanja se ne naplaćuje. Molitva nije roba koja se prodaje.
Suvenirnice, restorani i hoteli nisu „Gospa“. To su ljudi Hrvati, Srbi i Bošnjaci koji žive od turizma. Zarađivati za svoj život nije grijeh ako se radi pošteno. Nitko te ne prisiljava da jedeš, spavaš ili kupuješ. Možeš proći pored trgovine, ne moraš ništa kupiti. Bog nema ništa protiv poštenog rada. Bogatstvo nije grijeh; siromaštvo duše koje u svemu vidi zlo jest.
Kada je ona jadna duša zapalila oltar i uništila Gospin kip na brdu ukazanja, mnogi su odmah pokazali bezosjećajnost, ismijavajući događaj, dok su neki „veliki vjernici“ proklinjali počinitelja. Ispostavilo se da je to učinio poljski katolik ekstremist. Komentari koji su uslijedili: „progledao je, shvatio da je prijevara“ dolazili su i iz katoličke Hrvatske. To boli više nego sam čin paleža.
Pa da odmah kažem kako izgleda pravi katolički „ekstremist“ ili vjerski fanatik. Iako sama nisam vjerski fanatik, znam ih nekoliko. Takvi ljudi svaki dan su u crkvi, bez svete Euharistije ne žele spavati jer svaki dan može biti posljednji. Redovito se ispovijedaju, čine djela milosrđa, pomažu sirotinji, bolesnima i potrebitima, čitaju Sveto pismo i tumače ga drugima, žive život vjere. Takvih „fanatika“ nema puno, jer oni stvarno žive svoju vjeru. Oni će doći na osudu kod mnogih koji će reći da „čine zlo a ližu oltar“. To nije točno, takvih ljudi je jako malo, koji žive svoju vjeru. Oni ne čine zlo, oni trpe. Trpe za druge duše.
U Međugorje ne idu takvi. Tamo idu ljudi koji od Gospe traže pomoć, ozdravljenje, mir. I mnogi su ozdravili utječući se Njoj. Postoje brojna svjedočanstva o tome.
Jel itko od tih pljuvača zna da hrvatski narod ima posebnu zadaću? Ako ne zna, neka pročita knjigu don Gobbija, možete ju nabaviti besplatno kod Isusovaca i Franjevaca, marijanskih svećenika.
Upravo u tom kontekstu posebno zvuči poruka koju je don Stefano Gobbi, utemeljitelj Svećeničkog marijanskog pokreta, prenio Hrvatima prilikom posjeta Zagrebu 1996. godine. Poruke koje je primao nalaze se u poznatoj „Plavoj knjizi“, koja je imala crkveni imprimatur. Gospa mu je, prema njegovu svjedočanstvu, rekla:
„Na ovaj se narod moj ‘protivnik’ razbjesnio, donoseći u nju tešku kušnju nasilja i rata. Kolike su patnje morala podnijeti ova moja djeca! Ja sam se zauzela da dobiju veliki dar oslobođenja i mira. Ali sad vas očekuju još veće muke.
– Ne boj se malo stado. Ocu Nebeskom se svidjelo dati vam kraljevstvo mog Bezgrješnog Srca. Ja sam vam se očitovala i vi ste prihvatili s velikodušnošću moje male djece. Sada vas mogu povesti, kao nebeska vrtlarica u svjetlom vrtu vaših duša, na put čistoće, ljubavi i svetosti…
– Ne boj se stado malo. Vaša nebeska Majka udijelila vam je dar da se okupite sa svih strana u Njezinu pobjedničku četu. Došao je čas odlučujuće bitke…
– Ne boj se malo stado. Isus vas je okupio u nebeskom pašnjaku svoje božanske Ljubavi… Vi ste utjeha njegovoj napuštenosti; vi ste duboka radost njegova Božanskog srca.
– Ne boj se malo stado. Budite moja mala djeca… Gospodin će pobijediti preko Mene, svoje male Sluškinje. Ja ću pobijediti pomoću vas, moja mala djeco. Ono što se dogodilo u ovoj Naciji postaje znak za sve. Zbog svoje vjernosti Isusu i vašoj nebeskoj Majci, Crkvi i papi, Sotona je navalio na nju, u pokušaju da je uništi… Međutim, Ja sam sama označila čas njihova poraza. Tako će biti za čitavo čovječanstvo. Zato vas pozivam na pouzdanje i nadu.
– Ne boj se malo stado. Vama je povjereno poslanje da ostvarite trijumf mog Bezgrješnog Srca u svijetu.“
Ove riječi nisu politički program. One su poziv na vjernost, molitvu, čistoću i pouzdanje. Međugorje, gdje se Gospa više od četrdeset godina obraća svijetu upravo preko hrvatskog naroda i hrvatskog kraja, postaje živi znak te poruke. Nije važno tko ima veće kuće ili tko živi od hodočasnika. Važno je što se događa u srcima onih koji dolaze: obraćenje, mir, plodovi koje nose kući.
Hrvati iz Hrvatske i Hrvati iz BiH su isto malo stado. Kad se ismijava Međugorje, kad se vrijeđaju Hercegovci, kad se likuje nad uništenim kipom ne napada se samo mjesto ili narod. Napada se upravo ono što je, prema ovoj poruci, povjereno hrvatskom narodu: da bude oruđe trijumfa Bezgrješnog Srca.
Gospa nije vlasništvo ni jedne nacije. No ona se ukazuje tamo gdje je narod otvoren. U Međugorju, u zapadnoj Hercegovini, već desetljećima. I poruka ostaje ista: Ne boj se, malo stado. Vama je povjereno poslanje. Ne idete tamo zbog Vicke ili Mirjane idete zbog Gospe. One su samo određene ne svojom voljom nego Božjom voljom da nam prenose Gospine poruke. One su ljudi kao i mi samo imaju veliku zadaću i tešku zadaću. One isto moraju trpjeti, a trpe uvrede i laži protiv sebe.
Gospa je nakon svega u Međugorju još jača. Tko stoji iza svega i tko je napao Gospin dom prepustimo to Njoj. Obećala je ostaviti znak da je tamo. Čekajmo u molitvi i predanju taj dan kada će cijeli svijet vidjeti da je ona bila tamo sve ove godine.
Ne boj se malo stado…..
