Kineski sportski brend Anta ubrzano se širi na globalno tržište i otvoreno cilja konkurenciju poput Nikea i Adidasa, uz snažnu logistiku i agresivnu strategiju preuzimanja poznatih brendova.
Tvrtka koju je 1991. osnovao Ding Shizhong, danas ima više od 10.000 trgovina u Kini i više od 460 u inozemstvu. U veljači je otvorila i prvu trgovinu u Sjedinjenim Američkim Državama, u Beverly Hillsu, čime je jasno označila ulazak na zapadno tržište.
Anta je izrasla iz klasičnog proizvođača obuće za velike zapadne brendove u globalnog igrača koji sada kontrolira niz međunarodnih marki. Među njima su Arc’teryx, Salomon i Wilson, dok je ove godine kupila i 29 posto udjela u Pumi.
Ključ njezina uspjeha leži u kineskom modelu proizvodnje. Regije poput Jinjianga razvile su specijalizirane industrijske klastere koji omogućuju brzu i jeftinu proizvodnju, ali i sve veću kvalitetu. Upravo je taj sustav omogućio kineskim tvrtkama da od podizvođača postanu konkurenti najvećima.
Anta pritom koristi takozvanu multi-brand strategiju. Umjesto da se nameće kao kineski brend, ulazi na tržišta kroz već etablirane zapadne marke koje je preuzela. Time zaobilazi percepciju da su kineski proizvodi jeftini ili manje kvalitetni.
Uz to, tvrtka ulaže u promociju kroz sportaše poput Eileen Gu, ali još uvijek nema globalni marketinški iskorak kakav su Nike i Adidas ostvarili kroz velike sportske ikone.
Za Hrvatsku i Europu ovaj razvoj ima konkretne posljedice. Jačanje kineskih brendova znači veću konkurenciju na tržištu, ali i dodatni pritisak na europsku proizvodnju i distribuciju. Istodobno pokazuje kako kontrola proizvodnje i logistike dugoročno donosi globalnu prednost, što je lekcija koju europske i domaće tvrtke sve teže ignoriraju.
