Je li je life coaching znak slabosti ili znak svijesti?

Postoji pitanje koje se sve češće postavlja, ali se rijetko izgovara naglas:
zašto nam je danas uopće potreban life coaching?
Jesmo li postali slabiji, izgubljeniji, nesposobni sami nositi se sa životom ili smo napokon dovoljno svjesni da znamo kad nam treba pomoć?
Živimo u 21. stoljeću, vremenu u kojem imamo više informacija nego ikad prije, a istovremeno više zbunjenosti nego ikad. Sve je dostupno, sve je brzo, sve je moguće i baš zato mnogi zapnu. Ne zato što ne znaju što bi trebali, nego zato što ne znaju kako dalje. I tu se pojavljuje life coaching.
Za neke – spas.
Za druge – znak slabosti.
Za treće – još jedna “moderna izmišljotina”. Ali istina je, kao i obično, složenija. Često se misli da life coacheve traže samo oni koji nisu uspjeli. Ljudi koji su “skrenuli s puta”. Ljudi koji ne znaju sami donositi odluke. A stvarnost je upravo suprotna.
Mnogi izuzetno uspješni ljudi u poslu, sportu, poduzetništvu, javnom životu redovito rade s mentorima, trenerima i coach evima. Ne zato što su slabi, nego zato što znaju da rast traži perspektivu izvan vlastite glave. Jer ponekad nije problem u tome da ne znamo rješenje. Problem je što smo predugo sami sa sobom. Zarobljeni u istim mislima, istim obrascima, istim strahovima. I koliko god bili pametni, motivirani ili uspješni vlastite slijepe točke ne vidimo. Upravo tu sam i ja prvi put istinski razumjela vrijednost life coachinga.
Ne kao magičnog rješenja. Ne kao nekoga tko će “popraviti” moj život. Nego kao nekoga tko te natjera da preuzmeš odgovornost za njega. Kroz edukacije i knjige Tony Robbins, postalo mi je jasno zašto je on jedan od najutjecajnijih life coach eva i edukatora na svijetu ali i zašto nije za svakoga.
Tony Robbins ne nudi utjehu. On ne govori da je sve u redu samo zato što želiš da bude. Njegova poruka je često neugodna, ali jasna:
ti si odgovoran za svoj život.
U njegovim knjigama i programima nema prečaca. U Probudite diva u sebi tjera te da pogledaš svoje svakodnevne odluke i shvatiš koliko zapravo živiš na autopilotu.
U Neograničena moć razotkriva koliko nas vlastita uvjerenja ograničavaju, često bez da smo toga svjesni. A u novac: Ovladajte igrom pokazuje da ni financijska sloboda nema veze sa srećom ili talentom, nego s disciplinom, znanjem i dugoročnim razmišljanjem.
Ono što me kod njega najviše dotaknulo nije energija, ni karizma, ni masovni eventi.
To je njegova dosljednost u jednoj poruci: “Nitko te neće spasiti ako ti sam ne odlučiš promijeniti smjer”. I tu dolazimo do srži pitanja.
Dali je life coaching znak slabosti? Ili znak svijesti da ne moramo sve sami?
U društvu koje nas uči da moramo biti jaki, samodostatni i nepokolebljivi, traženje pomoći često se doživljava kao poraz. Kao priznanje da nešto “nije u redu s nama”.
A možda je istina upravo suprotna.
Možda je znak slabosti ostati godinama na istom mjestu, nezadovoljan, frustriran, izgubljen samo zato što se bojimo priznati da ne znamo dalje.
Možda je znak snage reći: Treba mi druga perspektiva.
Treba mi netko tko će me izazvati, a ne samo tješiti. Life coaching nije za svakoga.
Nije za one koji traže brza rješenja. Nije za one koji žele da netko drugi obavi posao umjesto njih. Nije za one koji žele čuti samo ono što im godi.
Ali za one koji su spremni pogledati sebe bez izgovora za one koji osjećaju da mogu više, ali su zapeli za one koji su svjesni da rast boli life coaching može biti alat, a ne štaka. Meni osobno nije dao gotove odgovore.
Dao mi je bolja pitanja. I podsjetnik da promjena ne dolazi iz inspirativne rečenice, nego iz odluke koju moraš donositi svaki dan.
Zato, kad sljedeći put čujem da je potreba za life coachingom “znak neuspjeha”, samo se nasmijem.
Jer znam koliko je hrabro priznati da želiš više i da si spreman raditi na sebi. I možda je baš to najveća zabluda našeg vremena: da svijest o sebi znači slabost.
A zapravo je početak snage