Želim odmah reći: nisam novinar i ovo nije neka službena recenzija. Ovo je samo moj osobni osvrt na knjigu koja me iskreno prodrmala. Pišem kako govorim i kako sam doživjela svaku stranicu bez uljepšavanja i bez glume da sam neki stručnjak za književnost.
Knjiga „Ne možeš mi ništa“ od Davida Gogginsa na mene je ostavila ogroman dojam. Znala sam i prije da je Goggins čovjek sa nevjerojatnom mentalnom snagom, ali nisam očekivala da će knjiga toliko pogoditi u moje osobne slabosti i izgovore.
O čemu se radi, kako sam je ja razumjela?
Goggins ne piše da bi te zabavio. On piše da te natjera da se pogledaš u ogledalo i postaviš pitanje koje sam i ja sebi postavila:
„A gdje si ti u ovoj priči? Šta si ti danas napravila da budeš bolja?”
Kroz svoje priče o padovima, sumnjama, bolovima i unutarnjim borbama, Goggins pokazuje da ni najjači među nama nisu superheroji oni su samo ljudi koji su odlučili ne odustajati. I tu je mene kupio. Čovjek koji govori da je i on padao, i on sumnjao, i on se osjećao izgubljeno , ali se svaki put vraćao jači.
Što mi je najviše ostalo u glavi?
Da disciplina nije nešto što jednom “naučiš”, nego stalna borba da sebe najviše lažemo baš u trenucima kada nam se ne da.
Da patnja i nelagoda nisu neprijatelj, nego alat. Da nitko neće doći i riješiti tvoj život umjesto tebe onda naletiš na rečenice koje ti ostanu u glavi danima.
Citati koji su me najviše pogodili:
„Jedina osoba koja će ti promjeniti život si ti.“
„Nemoj se motivirati. Postani opsjednut.“
„Pravilo 40%:Kad vam um kaže da ste gotovi, zapravo ste potrošili samo 40%.“
„Nemoj stati kad si umoran. Stani kad završiš.“
„Patnja je valuta rasta.“
Ovo je jedna od onih knjiga koje ne pročitaš samo jednom. Ovo je knjiga koju kasnije otvoriš opet, kad ti padne motivacija ili kad se osjetiš izgubljeno.
Što sam ja naučila iz ove knjige?
Nisam postala superčovjek — ali sam počela razmišljati drugačije. Počela sam primjećivati kada izmišljam izgovore.
Počela sam svjesnije birati teže opcije. I počela sam shvaćati da moji limiti nisu tamo gdje sam mislila da jesu.
Goggins ti da onu „tvrdu“ vrstu motivacije. Onu koja ne mazi, nego ti kaže:
“Možeš bolje. Hajde.”
Zaključak (onaj moj, ljudski)
Ako želiš knjigu koja će ti biti vjetar u leđa — možda ovo nije ta knjiga. Ali ako želiš knjigu koja će te protresti, izazvati i natjerati da se iskreno pogledaš… onda je ovo jedna od najboljih koje možeš pročitati
