Crveni Fićo postao je jedan od najsnažnijih simbola Domovinskog rata, a njegova priča i danas podsjeća da se sloboda ne mjeri snagom tenkova, nego hrabrošću ljudi koji su im se usudili stati na put.
Postoje fotografije koje postanu simboli ratova. Za Hrvatsku je jedna od njih prizor tenka JNA koji na osječkom raskrižju gazi mali crveni Fićo. Taj automobil odavno više nije samo automobil. Postao je simbol prkosa, otpora i početka otvorene agresije na Hrvatsku.
Dana 27. lipnja 1991., samo dva dana nakon što je Hrvatski sabor donio Ustavnu odluku o samostalnosti i pokrenuo proces razdruživanja od SFRJ, Osijek je dobio jednu od svojih najprepoznatljivijih ratnih slika.
Na raskrižju tadašnje Kleinove, današnje Trpimirove, i Vukovarske ulice, u večernjim satima kolona tenkova i oklopnih vozila JNA prolazila je gradom demonstrirajući silu. Oko 19.20 sati tenk T-55 pregazio je crvenog Fiću koji je nekoliko trenutaka prije toga napustio njegov vozač Branko Breškić.
Breškić je zaustavio automobil ispred tenka, izašao iz vozila i udaljio se. Nekoliko sekundi poslije tenk je nastavio vožnju, odgurnuo Fiću, zabio ga u autobus i potpuno zdrobio pod gusjenicama. Za njim su prošla još dva oklopna vozila, koja su dodatno pregazila automobil. Istoga dana oštećeno je i više drugih civilnih vozila, što se vidi i na snimci Hrvatske radiotelevizije.
Nije želio pregaziti automobil
Godinama poslije otkriven je i drugi dio priče.
Za upravljačem tenka nalazio se ročni vojnik JNA Josip Ilić, Hrvat iz Županje. Prema njegovu svjedočenju, nije želio izvršiti zapovijed, ali mu je nadređeni uz prijetnju pištoljem naredio da doda gas. Nakon bijega iz JNA priključio se Hrvatskoj vojsci.
Sudbina je htjela da se Josip Ilić i Branko Breškić godinama poslije upoznaju upravo zahvaljujući HRT-u, koji je 1991. snimio cijeli događaj. Obojica su postali pripadnici 3. gardijske brigade Hrvatske vojske, a iz zajedničkog ratnog iskustva rodilo se i prijateljstvo.
Nažalost, obojica su prerano preminula. Branko Breškić poginuo je u prometnoj nesreći 2001. godine u 41. godini života, dok je Josip Ilić umro 2010. godine u 38. godini.
JNA je toga dana pokazala na čijoj je strani
Gaženje Fiće nije bio izolirani incident.
Istoga dana kada je Hrvatska, 25. lipnja 1991., proglasila samostalnost, tzv. Velika narodna skupština Srba iz Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema u Borovu Selu donijela je odluku da to područje ostaje u zajedničkoj državi sa Srbijom i ostalim dijelovima Jugoslavije koji to žele.
Samo dva dana poslije JNA u Osijeku više nije ostavljala dvojbe o svojoj ulozi. Tijekom prolaska kroz grad otvorena je vatra na civilna vozila, autobus i područje osječke bolnice, pri čemu je ranjeno više civila. Gaženje crvenog Fiće postalo je najpoznatiji, ali ne i jedini čin nasilja toga dana.
Povjesničari upravo te događaje smatraju dijelom prijelaza JNA iz formalno savezne vojske u silu koja je na terenu djelovala u interesu projekta očuvanja Jugoslavije pod dominacijom Srbije.
Fićo koji je pregazio tenk
Dvadeset godina poslije, 2011. godine, na istom raskrižju podignut je spomenik koji na simboličan način okreće povijest. Umjetnička instalacija prikazuje crvenog Fiću kako gazi tenk.
Poruka je jasna. Tenk je mogao uništiti automobil, ali nije uspio slomiti volju ljudi koji su branili svoj grad i svoju državu.
„Crveni Fićo” ostao je ondje gdje pripada, u kolektivnom sjećanju Hrvatske.
Jer toga lipanjskog dana 1991. godine pod gusjenicama nije završio samo jedan automobil. Završile su i posljednje iluzije da će se politička kriza riješiti bez sile. Crveni Fićo postao je jedan od najsnažnijih simbola Domovinskog rata, a njegova priča i danas podsjeća da se sloboda ne mjeri snagom tenkova, nego hrabrošću ljudi koji su im se usudili stati na put.
