Novo istraživanje Agencije za medije pokazalo je ozbiljan problem hrvatskog medijskog prostora. Građani sve više izbjegavaju vijesti, povjerenje u novinare je nisko, a velik dio publike smatra da mediji proizvode stres, šire podjele i bave se nebitnim sadržajem umjesto stvarnim problemima društva.
Istraživanje pod nazivom „Umorni od vijesti: Kamo su nestale publike i što hrvatski građani misle o medijima?“ pokazuje da se Hrvatska ubrzano približava modelu u kojem klasični mediji gube utjecaj, dok društvene mreže i algoritmi sve više određuju što će građani vidjeti i čitati.
Televizija je još uvijek najjači izvor informiranja i svakodnevno je prati 53,3 posto građana, ali internetski portali zaostaju tek jedan postotni bod. Društvene mreže su odmah iza njih, dok su tiskani mediji praktički nestali iz svakodnevnih navika građana.
Posebno zabrinjava odnos mlađih generacija prema medijima.
Čak 52 posto pripadnika generacije Z informacije dobiva preko društvenih mreža i digitalnih platformi, dok tradicionalnim medijima vjeruje tek manji dio mladih. Istodobno, više od 70 posto mladih do vijesti dolazi slučajno, bez namjernog traženja informacija.
Drugim riječima, velik dio mladih danas ne prati vijesti aktivno, nego ih “konzumira” usput kroz TikTok, Instagram, Facebook ili algoritamske preporuke.
Još je ozbiljniji podatak da čak 31,5 posto ispitanika često namjerno izbjegava vijesti.
Najčešći razlog nije politika niti nedostatak vremena, nego anksioznost.
Građani otvoreno navode da ih vijesti čine nervoznima, iscrpljenima i depresivnima. Mnogi smatraju da mediji stalno proizvode negativu, dramatiziraju sadržaj i šire osjećaj bespomoćnosti.
Velik broj ispitanika smatra i da mediji manipuliraju informacijama, promoviraju političke i ideološke interese te umjetno stvaraju društvene podjele.
Posebno je zanimljivo da vijesti najviše izbjegavaju visokoobrazovani građani i mlađe generacije, dok stariji još uvijek imaju nešto više povjerenja u novinare i klasične medije.
Istraživanje zapravo potvrđuje ono što se već godinama vidi u praksi. Klasični mediji izgubili su monopol nad informacijama, ali nisu uspjeli sačuvati ni povjerenje publike.
U isto vrijeme društvene mreže preuzele su publiku, ali ne nude ozbiljan filter kvalitete, provjere i odgovornosti.
Rezultat je informacijski kaos u kojem građani istodobno konzumiraju ogromne količine sadržaja, ali sve manje vjeruju bilo kome.
Najveći paradoks cijele priče jest činjenica da ljudi danas nikada nisu imali više informacija, a nikada manje povjerenja u informacije koje dobivaju.
I upravo zato pitanje medija više nije samo pitanje novinarstva, nego pitanje društvenog povjerenja, političke stabilnosti i sposobnosti društva da razlikuje ozbiljnu informaciju od manipulacije i algoritamskog kaosa.
