Hrvatska danas obilježava 13 godina članstva u Europskoj uniji, razdoblje koje je građanima donijelo veću slobodu putovanja, studiranja, rada i poslovanja, ali i otvorilo pitanje koliko je država europski okvir pretvorila u vlastitu snagu.
Ulazak u Europsku uniju 1. srpnja 2013. bio je jedan od najvažnijih strateških trenutaka nakon stvaranja hrvatske države. Hrvatska je tada postala dio političkog, gospodarskog i pravnog prostora koji okuplja države povezane zajedničkim tržištem, fondovima, pravilima i institucijama.
Trinaest godina poslije, koristi članstva vide se u mnogim područjima. Hrvatski građani lakše putuju, studenti koriste europske programe razmjene, poduzetnici imaju pristup većem tržištu, a brojne lokalne zajednice svoje su projekte gradile upravo europskim sredstvima.
U tom razdoblju Hrvatska je ušla i u Schengenski prostor te europodručje, čime je dodatno promijenjen svakodnevni život građana, gospodarstva i institucija. Granice su postale prohodnije, plaćanja jednostavnija, a Hrvatska je ušla u uži krug europskih integracija.
No ozbiljna obljetnica ne smije se svesti samo na promotivne poruke. Europska unija otvorila je vrata, ali nije mogla sama riješiti hrvatske probleme. Demografija, iseljavanje, sporost administracije, nedovoljna industrijska snaga, slaba produktivnost i nejednak razvoj dijelova zemlje i dalje ostaju domaći izazovi.
Članstvo u EU-u nije zamjena za vlastitu državnu politiku. Europski fondovi mogu pomoći, ali ne mogu nadomjestiti loše planiranje. Slobodno tržište može otvoriti prilike, ali ne može samo zadržati mlade ako plaće, stanovanje i javne usluge ne prate stvarni život.
Zato današnjih 13 godina članstva treba gledati kao vrijeme stečenih mogućnosti, ali i propuštenih prilika. Hrvatska je dobila prostor za učenje, putovanja, istraživanja, inovacije, povezivanje i razvoj. Sada je ključno pitanje može li iz tog prostora izvući više za vlastite ljude.
Europska unija za Hrvatsku mora biti alat, a ne izgovor. Ako europsko članstvo znači bolje ceste, škole, bolnice, radna mjesta, sigurnije granice, konkurentnije gospodarstvo i jače institucije, tada ono ima stvaran smisao. Ako se svede samo na slogane i povlačenje novca bez dugoročne vizije, Hrvatska neće iskoristiti ono što joj je povijesno stavljeno na raspolaganje. Nakon 13 godina više nije dovoljno govoriti da smo dio Europe. Hrvatska mora pokazati da u toj Europi zna zaštititi svoje interese, razvijati vlastitu snagu i stvarati uvjete da njezini ljudi ostanu živjeti u svojoj zemlji.
