Na obroncima planine Raduše u općini Prozor-Rama obilježena je 54. godišnjica akcije Feniks ’72, poznate i kao Bugojanska skupina, u znak sjećanja na pripadnike hrvatske političke emigracije koji su 1972. godine poginuli nakon ulaska na područje tadašnje Jugoslavije.
Komemoraciju je organiziralo Hrvatsko katoličko dobrotvorno društvo iz Sarajeva, koje već godinama čuva sjećanje na pripadnike skupine Feniks ’72 i njihovu ulogu u hrvatskoj nacionalnoj povijesti.
Sudionici su se u jutarnjim satima okupili kod Ramske kuće na planini Makljen, odakle su u organiziranoj koloni krenuli prema obroncima Raduše.
Središnji dio obilježavanja održan je na lokalitetu Grebovi, kod spomen-obilježja, gdje su položeni vijenci, zapaljene svijeće i izrečene molitve za pokojne pripadnike skupine.
Okupljenima se obratio predsjednik HKDD-a Ante Prskalo, koji je zahvalio sudionicima i naglasio važnost očuvanja sjećanja na događaje koji su desetljećima bili prešućivani ili prikazivani isključivo kroz službenu optiku jugoslavenskog režima.
Službu Riječi i molitvu za pokojne predvodio je ravnatelj Katoličkog školskog centra u Travniku preč. Željko Marić, koji je uputio riječi zahvale i poticaja svima koji nastavljaju njegovati kulturu sjećanja.
Komemoraciji su u ime Počasnog bleiburškog voda nazočili predsjednik Nadzornog odbora Marinko Sosa, članovi vodstva Zlatko Hasanbegović i Ivan Beljan te potporni članovi Tiho Majić i Tomas Brekalo.
Zlatko Hasanbegović posjetio je i mjesto zarobljavanja Vejsila Keškića, pripadnika skupine Feniks ’72, gdje je postavljena spomen-ploča u njegovu čast. Keškić je nakon zarobljavanja osuđen na smrtnu kaznu i strijeljan.
Obilježavanja poput ovoga imaju posebno značenje jer otvaraju prostor za sjećanje na dijelove hrvatske povijesti koji su desetljećima bili potisnuti iz javnog prostora. Akcija Feniks ’72 i sudbine njezinih sudionika i danas izazivaju različite interpretacije, ali ostaju dio šire priče o hrvatskoj političkoj emigraciji, jugoslavenskom represivnom aparatu i vremenu u kojem je hrvatsko nacionalno pitanje bilo zabranjena tema. Upravo zato kultura sjećanja mora biti ozbiljna, dostojanstvena i oslobođena zaborava, jer narod koji ne poznaje vlastitu prošlost teško može razumjeti cijenu svoje slobode.
