Smrt Julienne Bušić ponovno je otvorila jednu od najosjetljivijih i politički najkompleksnijih tema moderne hrvatske povijesti – odnos države prema političkoj emigraciji i ljudima koji su desetljećima djelovali izvan tadašnje Jugoslavije u borbi za hrvatsku neovisnost.
Premijer Andrej Plenković u službenoj je sućuti naglasio kako je Julienne Bušić „svoj život posvetila borbi za slobodu hrvatskog naroda“ te ju opisao kao simbol povezanosti Hrvatske i iseljeništva.
Takva formulacija nije slučajna.
Jer upravo se kroz odnos prema Julienne i Zvonku Bušiću već desetljećima vidi duboka podjela unutar hrvatskog društva i politike oko pitanja kako danas gledati na hrvatsku emigraciju iz vremena Jugoslavije.
Za jedne su Julienne i Zvonko Bušić simbol borbe za hrvatsku državnost u vremenu kada se o hrvatskoj samostalnosti nije smjelo ni govoriti.
Za druge njihovo ime i dalje ostaje vezano uz otmicu zrakoplova iz 1976. godine i tragediju u kojoj je poginuo američki policajac Brian Murray.
Upravo zato Plenkovićeva poruka ima i puno širi politički značaj od obične diplomatske sućuti.
Ona pokazuje da je hrvatski državni vrh danas potpuno prihvatio narativ prema kojem je dio emigracije, koji je desetljećima bio demoniziran u jugoslavenskom sustavu, imao važnu ulogu u stvaranju moderne hrvatske države.
Posebno je važan dio poruke u kojem premijer naglašava njezin rad uz prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana nakon demokratskih promjena.
Time se Julienne Bušić dodatno pozicionira unutar službenog državnog i povijesnog okvira moderne Hrvatske.
No cijela priča otvara i jedno dublje pitanje.
Hrvatska ni više od tri desetljeća nakon neovisnosti nikada nije do kraja društveno i politički razriješila odnos prema vlastitoj emigraciji, posebno onom dijelu koji je djelovao radikalno tijekom jugoslavenskog razdoblja.
Zato svaka velika priča vezana uz Julienne ili Zvonka Bušića u Hrvatskoj i dalje izaziva snažne emocije, političke sukobe i potpuno različita tumačenja.
Jedni u njima vide ljude koji su bili spremni žrtvovati vlastiti život za hrvatsku slobodu.
Drugi ih promatraju prvenstveno kroz metode koje su koristili.
Ali jedna činjenica ostaje neupitna.
Julienne Bušić ostavila je dubok trag u hrvatskom političkom, emigrantskom i kulturnom prostoru, a njezina smrt ponovno je pokazala koliko su pitanja hrvatske povijesti i dalje živa tema današnje Hrvatske.
