Pravoslavni vjernici danas, 6. siječnja, obilježavaju Badnjak, dan uoči Božića koji se prema julijanskom kalendaru slavi 7. siječnja. Riječ je o jednom od najvažnijih dana u pravoslavnoj vjerskoj tradiciji, koji nosi snažnu duhovnu, simboličku i obiteljsku dimenziju.
Badnjak je dan posvećen pripremi za blagdan Kristova rođenja. U središtu nije slavlje u uobičajenom smislu, nego post, molitva i unutarnje sabranje. Vjernici se prisjećaju skromnih okolnosti u kojima je Isus Krist rođen te se nastoje, kroz jednostavnost i mir, približiti izvornom smislu Božića.
U mnogim krajevima sačuvan je običaj unošenja badnjaka u dom, najčešće hrastove grane ili manjeg drveta. Badnjak simbolizira toplinu, svjetlost i novi početak, a navečer se tradicionalno pali, bilo u dvorištu, ispred kuće ili simbolično u domu. Taj čin prati molitva i okupljanje obitelji, čime se naglašava zajedništvo i povezanost.
Badnja večera je posna i skromna, bez mesa i namirnica životinjskog podrijetla. Na stolu se često nalaze riba, grah, kupus, suho voće i kruh, a večera se odvija u ozračju tišine i poštovanja. Badnjak se u pravoslavnoj tradiciji doživljava i kao vrijeme praštanja, pomirenja i odricanja od svađa i teških riječi.
U pravoslavnim crkvama večeras se služe večernja bogoslužja i molitve, kojima započinje božićno slavlje. Središnji liturgijski događaj je božićna liturgija, koja se služi u ponoć ili u ranim jutarnjim satima, čime se obilježava rođenje Isusa Krista.
I danas, unatoč ubrzanom načinu života, Badnjak ima važno mjesto u očuvanju vjerske i kulturne tradicije pravoslavnih zajednica. Podsjeća na vrijednosti koje nadilaze vrijeme i okolnosti: vjeru, obitelj, skromnost i međusobno poštovanje.
