Italija je najstarija zemlja Europske unije s prosječnom starošću stanovništva od gotovo 49 godina i to već dugo nije samo statistički kuriozitet već živi alarm za demografske trendove koji prijete cijelom kontinentu.
Podaci Eurostata jasno pokazuju da je prosječna dob talijanskog stanovništva daleko iznad europskog prosjeka, koji iznosi oko 44,7 godine, i da raste još brže nego u većini drugih članica EU-a.
U malim ruralnim mjestima ovaj problem postaje posebno dramatičan. U selu Fosdinovo u Toskani, više od četvrtine stanovnika starije je od 65 godina, a mladi odlaze u gradove ili inozemstvo tražeći posao, obrazovanje i perspektivu.
Upravo tu dolazimo do jedne od najzanimljivijih inicijativa koja je posljednjih mjeseci privukla pažnju, a to je projekt „Idee per il Ripop“, što u prijevodu znači ideje za oživljavanje. Pokrenula ga je Benedetta, mlada aktivistica koja se vratila iz Berlina u svoj rodni kraj kako bi pokušala preokrenuti trend demografskog sloma.
Projekt nije samo deklarativni slogan. Radi se o pokušaju stvaranja uvjeta za povratak mladih i revitalizaciju sela kroz poticanje zapošljavanja, socijalnih inicijativa i stvaranja zajednice u kojoj život, a ne samo egzistencija ima smisla.
Ali projekt poput ovog otkriva suštinski problem Europe: u trenucima kada natalitet pada, a udio starijih brzo raste, Italija ima više od šest osoba starijih od 64 godine na svakog djeteta mlađeg od šest. Sela se prazne, škole zatvaraju, usluge nestaju, a infrastruktura polako propada.
Fosdinovo i „Idee per il Ripop“ ne govore samo o jednom talijanskom selu. Oni govore o unutarnjoj dinamici Europe i njezinim dugoročnim izazovima. Gdje se ne donose jasne politike za zadržavanje mladih, gdje se ne potiče demografska obnova i gdje se ne grade perspektive, društvo se jednostavno urušava iznutra.
Što to znači za Hrvatsku?
Hrvatska, kao i mnoge druge zemlje EU-a, poznaje taj osjećaj depopulacije i starenja. Naši ruralni krajevi suočavaju se s istim problemima: škole se zatvaraju, usluge nestaju, mladi odlaze u veće gradove ili van države. Ako jedna od najrazvijenijih zemalja EU-a ima veću prosječnu starost i prazna sela, pitanje je kako možemo očekivati drukčiju sudbinu kod nas.
Ono što se događa u Fosdinovu treba biti poziv na buđenje, ne samo za talijansku, nego i za hrvatsku politiku i društvo. Poticaji poput poticajnih mjera za doseljenje, subvencija ili programskih inicijativa moraju biti više od kratkotrajnih kampanja. Trebaju biti strateški,
dugoročni i usmjereni na stvaranje vrijednosti za mlade obitelji, od kvalitete rada i stanovanja do usluga, obrazovanja i društvenog života.
Europa se ne može spasiti samo statistikama i demografskim prognostičkim kartama. Spas mora početi od konkretnih ljudi i mjesta, od ideja koje se ne boje nazvati repopulacijom, od zajednica koje ponovno grade perspektivu umjesto da čekaju demografski kolaps.
Jer ako selo bez djece ostane bez budućnosti, uskoro će i cijela regija biti na putu istog sudbinskog scenarija.
