I dok se ta tranzicija tek nazire, a ratovi bjesne, jasno je da Europa ulazi u razdoblje u kojem će morati odlučiti želi li biti sigurnosni potrošač ili sigurnosni akter. Jer u svijetu koji se ubrzano mijenja, oslanjanje na druge više nije strategija nego rizik.
Europa bi uskoro mogla preuzeti znatno veću odgovornost za vlastitu sigurnost, dok Sjedinjene Američke Države sve otvorenije signaliziraju zaokret prema drugim globalnim prioritetima. U tom kontekstu sve češće se spominje koncept „NATO 3.0”, odnosno nova faza saveza u kojoj bi europske zemlje imale znatno veću ulogu.
Na to upozorava i Andrius Kubilius, povjerenik za obranu u EU, koji zagovara jačanje europske obrambene suradnje, pa čak i stvaranje svojevrsne europske obrambene unije. Ideja je, kako navodi, da Europa postane sposobna samostalno reagirati na sigurnosne prijetnje, uz snažniju vojnu industriju i koordinaciju među državama članicama.
Istodobno, u američkim političkim i vojnim krugovima sve je prisutnija ideja redefiniranja uloge NATO. Fokus SAD-a postupno se premješta prema Indo-Pacifiku i rastućem utjecaju Kine, što znači da Europa više ne može računati na istu razinu američke potpore kao dosad.
Rat u Ukrajini dodatno je razotkrio slabosti europskog obrambenog sustava. Bez američke logistike, tehnologije i vojne pomoći, mnoge europske države teško bi održale razinu sigurnosti na koju su navikle. Upravo zato sve više jača ideja o „europskom stupu NATO-a”, u kojem bi europske zemlje preuzele veći dio tereta obrane kontinenta.
No taj zaokret otvara i brojna pitanja. Europa i dalje nije jedinstvena kada je riječ o obrambenoj politici. Dok neke države zagovaraju jaču integraciju i zajedničke vojne kapacitete, druge i dalje smatraju da sigurnost treba ostati primarno u okviru NATO-a i uz snažnu američku ulogu.
U praksi, “NATO 3.0” znači nešto vrlo konkretno: manje američke zaštite i više europske odgovornosti. I dok se ta tranzicija tek nazire, jasno je da Europa ulazi u razdoblje u kojem će morati odlučiti želi li biti sigurnosni potrošač ili sigurnosni akter. Jer u svijetu koji se ubrzano mijenja, oslanjanje na druge više nije strategija nego rizik.
