Rat u Ukrajini i dalje je ključni sigurnosni izazov Europe, a vojni aspekt pomoći toj zemlji ostaje jedna od središnjih tema europske politike. Nastavak ruskih napada na civilnu infrastrukturu, osobito energetske sustave, potvrđuje da Moskva rat ne vodi samo protiv ukrajinske vojske, nego i protiv civilnog stanovništva, s ciljem zastrašivanja i slamanja otpora.
Unatoč ogromnim izdvajanjima za obranu i velikim ljudskim gubicima, Rusija nakon gotovo pet godina rata kontrolira manji dio teritorija nego u prvoj fazi invazije. Prema procjenama međunarodnih izvora, razmjeri ruskih vojnih gubitaka već sada nadmašuju gubitke Sovjetskog Saveza u Afganistanu i Sjedinjenih Američkih Država u Vijetnamu, što dodatno potvrđuje strateški neuspjeh agresije.
Europska unija i saveznici u NATO-u nastavljaju pružati vojnu pomoć Ukrajini kako bi se omogućila obrana zemlje, ali i stvorili uvjeti za pravedan i održiv mir. Naglasak je na jačanju obrambenih sposobnosti, protuzračne zaštite i logističke potpore, uz jasno stajalište da se ne smije dopustiti nametanje rješenja silom.
Pritom se sve češće povlače paralele s hrvatskim iskustvom iz Domovinskog rata, osobito u kontekstu obrane teritorijalne cjelovitosti, otpora agresiji i ustrajnosti unatoč nepovoljnim okolnostima. Upravo to iskustvo daje dodatnu težinu hrvatskim stavovima u europskim raspravama o Ukrajini.
