Masovni prosvjedi u Iranu, koji traju već mjesecima, ušli su u novu fazu obilježenu rastućim razočaranjem dijela prosvjednika međunarodnom zajednicom, posebice Sjedinjenim Američkim Državama i europskim zemljama. Prema izvještajima stranih medija, brojni sudionici prosvjeda izražavaju osjećaj da su, unatoč snažnoj retorici o ljudskim pravima, ostali bez konkretne međunarodne potpore.
Prosvjedi, potaknuti gospodarskom krizom, ograničenjima građanskih sloboda i dugogodišnjim nezadovoljstvom političkim sustavom, i dalje se odvijaju u više iranskih gradova. Vlasti su odgovorile pojačanim sigurnosnim mjerama, uključujući ograničenja pristupa internetu i strožu kontrolu javnih okupljanja, što dodatno otežava protok informacija prema vanjskom svijetu.
Dio iranskih aktivista navodi kako su očekivali snažnije diplomatske i političke pritiske na Teheran, ali da se zapadne reakcije uglavnom svode na izjave i sankcije koje, prema njihovim riječima, rijetko pogađaju ključne strukture moći. Umjesto toga, posljedice često snosi civilno stanovništvo.
Međunarodni promatrači upozoravaju da je situacija iznimno osjetljiva. Svaka izravnija intervencija mogla bi poslužiti iranskim vlastima kao opravdanje za dodatnu represiju, dok potpuna pasivnost Zapada dodatno potkopava vjerodostojnost zapadnih politika prema ljudskim pravima.
U diplomatskim krugovima ističe se kako su odnosi s Iranom dodatno opterećeni regionalnim sigurnosnim pitanjima, uključujući Bliski istok i nuklearni program, zbog čega zapadne sile balansiraju između pritiska i opreza.
Za mnoge prosvjednike, međutim, ta ravnoteža izgleda kao odustajanje. Kako poručuju pojedini sudionici demonstracija, borba se nastavlja, ali s jasnom spoznajom da će se najveći teret promjena morati iznijeti iznutra.
