Kad političar počne uvjeravati javnost da njegova država živi bolje od jedne od najbogatijih zemalja Europe i članice Europske unije, prvo pitanje mora biti jednostavno, a gdje su ti brojke?
Upravo tu se ruši konstrukcija izjava koje u javni prostor plasira Ana Brnabić. Retorički zvuči snažno, ali u stvarnim međunarodnim pokazateljima takva tvrdnja nema čvrsto uporište.
Globalni indeksi kvalitete života ne mjere domoljubne govore, nego realne parametre: kupovnu moć, visinu plaća, dostupnost i kvalitetu zdravstvene skrbi, sigurnost, obrazovanje, troškove života i snagu institucija.
Luksemburg je godinama u samom vrhu Europe i svijeta po standardu, prihodima i gospodarskoj snazi.
Hrvatska je iznad regionalnog prosjeka i dio je sustava EU koji osigurava višu razinu socijalne, zdravstvene i institucionalne sigurnosti.
Srbija u tim pokazateljima stoji daleko lošije i po kupovnoj moći, i po razini plaća, i po ukupnoj ekonomskoj snazi, a to nije mišljenje nego mjerljivi podatak.
BDP po stanovniku, prosječne neto plaće i potrošačka moć jasno pokazuju da Srbija nije ispred Hrvatske. Usporedba s Luksemburgom dodatno pokazuje razinu nerealnosti takvih tvrdnji, jer je riječ o jednoj od najbogatijih država Europe s višestruko većim dohotkom po stanovniku.
Standard se ne mjeri osjećajem, nego sustavima: bolnicama, školama, mirovinskim fondovima, pravnom sigurnošću i razinom javnih usluga. U tim segmentima države EU, uključujući naravno Hrvatsku imaju stabilnije i razvijenije okvire od Srbije.
Izjave Ane Brnabić spadaju u politički marketing, a ne u ozbiljnu usporednu analizu. Važno je na takve netočne tvrdnje reagirati jer problem nastaje kada se takva retorika pokušava prodati kao objektivna istina.
Ne postoji relevantan međunarodni pokazatelj koji bi potvrdio da je Srbija ispred Hrvatske i Luksemburga po kvaliteti života. Ako Vi slučajno imate relevantan podatak pošaljite nam slobodno na narodno@narodno.hr
