Postoji jedna važna razlika između Ukrajine i drugih kriznih žarišta. Za Europu ovaj rat nije samo geopolitičko pitanje nego pitanje vlastite sigurnosti. Zato europske države posljednjih godina ubrzano povećavaju proizvodnju streljiva i vojnu pomoć Kijevu kako bi smanjile ovisnost o američkim zalihama. Shvaća li to Europa u raketnom kaosu Bliskog istoka?
U svakom ratu koji predugo traje postoji trenutak kada interes svijeta polako slabi. Ne zato što je rat završio, nego zato što se pojavila nova kriza. Danas se čini da se upravo to događa s Ukrajinom. Dok se naslovnice pune Bliskim istokom, napetostima između Irana i Izraela i strahom od šireg regionalnog sukoba, rat u Ukrajini u trećoj godini više nije glavna vijest.. Fronta je i dalje aktivna, rakete i dronovi i dalje padaju, vojnici i dalje ginu, ali politička energija svijeta polako se dijeli na više kriznih žarišta.
Od početka ruske invazije 2022. godine Sjedinjene Američke Države postale su glavni vojni i financijski oslonac Ukrajine. Washington je odobrio više od 170 milijardi dolara pomoći, od streljiva i protuzračnih sustava do obuke vojske i financijske potpore državi. No, vojna pomoć nije beskonačna. Pentagon već neko vrijeme upozorava da su zalihe određenih sustava, osobito projektila za protuzračnu obranu i preciznog streljiva, pod pritiskom zbog kontinuiranih isporuka Ukrajini. I upravo tu Bliski istok postaje važan.
Ako se sukob u toj regiji dodatno proširi, američka vojska morat će dio svojih kapaciteta – mornaricu, raketne sustave i protuzračnu obranu preusmjeriti na zaštitu saveznika i ključnih pomorskih ruta. Drugim riječima, Washington bi se mogao naći u situaciji da istodobno upravlja dvjema velikim sigurnosnim krizama.
To ne znači da će pomoć Ukrajini nestati. Ali znači da će svaka granata, svaki projektil i svaki sustav imati više mogućih odredišta.
Rusija to vrlo dobro razumije. Moskva već dugo vodi rat ne samo na bojištu nego i u vremenu. Strategija je jednostavna: izdržati duže od protivnika. Dok Ukrajina ovisi o zapadnoj pomoći, Rusija se oslanja na vlastitu ratnu industriju i na partnere poput Irana (bar do sada) i Sjeverne Koreje koji joj pomažu s dronovima i streljivom.
U takvom sukobu iscrpljivanja nije presudno samo tko ima više vojnika na fronti. Presudno je tko može dulje proizvoditi oružje, održati političku potporu i izbjeći zamor javnosti, a zamor je već vidljiv.
U mnogim zapadnim državama rat u Ukrajini više nije glavna tema. Ekonomija, inflacija, migracije i novi sukobi preuzimaju politički prostor. A to nije dobro. Upravo na to Kremlj računa da će svijet postupno izgubiti koncentraciju.
Ipak, postoji jedna važna razlika između Ukrajine i drugih kriznih žarišta. Za Europu ovaj rat nije samo geopolitičko pitanje nego pitanje vlastite sigurnosti. Zato europske države posljednjih godina ubrzano povećavaju proizvodnju streljiva i vojnu pomoć Kijevu kako bi smanjile ovisnost o američkim zalihama. Shvaća li to Europa u raketnom kaosu Bliskog istoka dok se natežu tko će izreći stav o ratu, tko ima ovlasti govoriti u ime EU i zapravo što reći?
Rat u Ukrajini zato ulazi u novu fazu. Ne onu spektakularnih ofenziva i velikih pomaka na karti, nego sporog strateškog nadmetanja u kojem će presuditi industrija, politika i izdržljivost.
U tom svijetu pozornost postaje jednako važna kao i oružje. Ako se globalna pažnja trajno preseli na druge krize, Ukrajina će se suočiti s najopasnijim protivnikom dugog rata – zaboravom.
