Katolička Crkva 1. svibnja slavi blagdan Svetog Josipa Radnika, zaštitnika rada i radnika, ali i posebnog zaštitnika hrvatskog naroda.
Iako se njegov glavni blagdan obilježava 19. ožujka, blagdan Svetog Josipa Radnika uveo je papa Pio XII. 1955. godine i odredio da se slavi upravo na Praznik rada. Time je naglašeno dostojanstvo rada i uloga radnika u društvu.
Sveti Josip u evanđeljima se spominje kao tesar iz Nazareta, čovjek skromnog života koji je svojim radom uzdržavao obitelj. Njegovo zanimanje izravno se navodi u Evanđelju po Mateju, gdje se Isus naziva tesarovim sinom.
Papa Lav XIII. u enciklici Rerum Novarum upozorio je na položaj radnika i potrebu njegovog poboljšanja, a Svetog Josipa istaknuo kao uzor svima koji žive od vlastitog rada.
Josip je u kršćanskoj tradiciji simbol odgovornosti, poniznosti i predanosti obitelji. Kao glava nazaretske obitelji imao je ključnu ulogu u Isusovu djetinjstvu, a njegov život bio je obilježen radom i brigom za najbliže.
Blagdan Svetog Josipa Radnika i danas podsjeća na vrijednost rada i dostojanstvo čovjeka koji živi od vlastitog truda.
