Hrvatska, koja proizvede više od milijun tona pšenice godišnje, sve više uvozi brašno, kruh i pekarske proizvode.
Dok hrvatski proizvođači pšenice upozoravaju na niske otkupne cijene i najavljuju prosvjede, najnoviji podaci o uvozu i izvozu otvaraju pitanje koje se nameće samo od sebe: kako je moguće da zemlja koja godišnje proizvede više od milijun tona pšenice rekordno povećava uvoz brašna iz Srbije?
Prema podacima o vanjskotrgovinskoj razmjeni, uvoz brašna iz Srbije tijekom 2025. godine dosegnuo je 22.110 tona, što je čak 113 posto više nego godinu ranije, kada je uvezeno 10.393 tone. Istodobno je hrvatski izvoz brašna iznosio svega 9422 tone, više nego dvostruko manje od količine uvezene samo iz Srbije.
Hrvatska proizvodi dovoljno pšenice, ali uvozi brašno
Na prvi pogled takvi podaci djeluju paradoksalno. Hrvatska nije zemlja koja oskudijeva pšenicom. Naprotiv, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, prošle je godine proizvedeno oko 1,05 milijuna tona pšenice, gotovo 29 posto više nego godinu prije. Hrvatska je pritom samodostatna u proizvodnji pšenice i proizvede više nego što joj je potrebno za domaće potrebe.
Ako domaće pšenice ne nedostaje, zašto onda raste uvoz brašna?
Odgovor se dijelom krije u strukturi hrvatske poljoprivrede i prehrambene industrije. Hrvatska već godinama velik dio pšenice izvozi kao sirovinu, dok se proizvodi veće dodane vrijednosti, poput brašna, dijelom vraćaju na domaće tržište iz uvoza. Drugim riječima, hrvatski poljoprivrednici proizvedu pšenicu, ona napusti zemlju kao zrno, preradi se u inozemstvu, a dio brašna ponovno završi na policama hrvatskih trgovina.
Ne uvozimo samo brašno
Rekordni uvoz brašna nije usamljen slučaj. Hrvatska posljednjih godina bilježi i snažan rast uvoza kruha i pekarskih proizvoda. Dok je 2013. godine uvezeno oko 95.000 tona kruha, peciva i ostalih pekarskih proizvoda, prošle je godine ta količina premašila 202.000 tona. Većina tih proizvoda dolazi iz država Europske unije, ponajprije Njemačke, Italije, Slovenije, Austrije, Mađarske i Poljske, dok je Srbija postala jedan od najvažnijih dobavljača brašna zahvaljujući snažnoj mlinskoj industriji.
Time se dodatno potvrđuje paradoks hrvatske prehrambene proizvodnje, zemlja koja proizvede više od milijun tona pšenice godišnje sve više uvozi upravo proizvode nastale njezinom preradom. Umjesto da dodana vrijednost ostaje u domaćoj mlinskoj i pekarskoj industriji, ona se sve češće ostvaruje izvan Hrvatske.
Gdje završava hrvatska pšenica?
Posebno je zanimljivo da Srbija nije među najvećim uvoznicima hrvatske pšenice. Hrvatsko zrno uglavnom završava na tržištima Italije, Slovenije, Austrije i Bosne i Hercegovine, dok je Srbija jedan od najvećih proizvođača i izvoznika brašna u regiji. Upravo zbog razvijene mlinske industrije i konkurentnih proizvodnih troškova posljednjih godina sve snažnije povećava izvoz brašna u susjedne zemlje, uključujući Hrvatsku.
