Industrijska proizvodnja u Hrvatskoj u svibnju 2026. pala je za 1,1 posto u odnosu na isti mjesec prošle godine, dok je broj zaposlenih u industriji na godišnjoj razini smanjen za 5,7 posto.
Prema najnovijim podacima, ukupna sezonski i kalendarski prilagođena industrijska proizvodnja u svibnju je u odnosu na travanj pala za 1,9 posto. Time je nastavljen pritisak na jedan od važnih dijelova gospodarstva, osobito u proizvodnim segmentima koji najviše govore o investicijama, narudžbama i budućoj aktivnosti.
Najveći mjesečni pad zabilježen je kod kapitalnih proizvoda, čija je proizvodnja smanjena za 4,3 posto. Proizvodnja energije pala je za 4,1 posto, netrajnih proizvoda za široku potrošnju za 3,5 posto, a intermedijarnih proizvoda za 0,4 posto. Rast je zabilježen samo kod trajnih proizvoda za široku potrošnju, i to za 11,4 posto.
Još izraženiji problem vidi se u godišnjoj usporedbi. Proizvodnja kapitalnih proizvoda pala je za 11,3 posto, a trajnih proizvoda za široku potrošnju za 11,2 posto. Netrajni proizvodi za široku potrošnju smanjeni su za 2,8 posto. S druge strane, proizvodnja energije porasla je za 4,6 posto, a intermedijarnih proizvoda za 0,4 posto.
Prema područjima djelatnosti, u svibnju je u odnosu na travanj proizvodnja pala u opskrbi električnom energijom, plinom, parom i klimatizaciji za 3,6 posto, u rudarstvu i vađenju za 3,4 posto te u prerađivačkoj industriji za 2,5 posto.
U odnosu na svibanj prošle godine, proizvodnja je pala u rudarstvu i vađenju za 5,1 posto te u prerađivačkoj industriji za 2,5 posto, dok je opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija porasla za 0,9 posto.
Posebno zabrinjava podatak o zaposlenosti. Ukupan broj zaposlenih u industriji u svibnju je u odnosu na travanj manji za 0,6 posto, a u odnosu na svibanj 2025. za 5,7 posto.
Pad industrijske proizvodnje u jednom mjesecu ne mora značiti preokret cijelog gospodarstva, ali godišnji pad zaposlenih u industriji ne smije se olako čitati. Hrvatska se često hvali rastom usluga, turizma i potrošnje, no bez snažnije proizvodnje nema dugoročne gospodarske otpornosti. Ako kapitalni proizvodi padaju dvoznamenkastom stopom, a prerađivačka industrija gubi snagu, tada se otvara pitanje ulaže li Hrvatska dovoljno u ono što stvara novu vrijednost, izvoz i kvalitetna radna mjesta. Gospodarstvo koje se previše oslanja na sezonu i potrošnju, a premalo na industriju, dugoročno postaje ranjivo.
