Hrvatski sabor donio je Strategiju biogospodarstva do 2035. godine, dokument kojim Hrvatska želi bolje iskoristiti domaće prirodne resurse, smanjiti ovisnost o neobnovljivim sirovinama i otvoriti prostor za veću dodanu vrijednost u poljoprivredi, šumarstvu, ribarstvu, industriji i energetici.
Strategija je donesena 3. srpnja 2026. na 10. sjednici Hrvatskog sabora, a trebala bi odrediti smjer razvoja biogospodarstva u idućem desetljeću.
Iza tog pojma krije se vrlo konkretno pitanje: hoće li Hrvatska svoje sirovine samo izvoziti i prodavati jeftino ili će ih pretvarati u proizvode, tehnologije, energiju, hranu i usluge koje stvaraju veću vrijednost i otvaraju radna mjesta.
To je osobito važno za ruralna i obalna područja. Upravo ondje Hrvatska ima resurse, ali često nema dovoljno prerađivačkih kapaciteta, ulaganja i tržišnih lanaca koji bi lokalnim proizvođačima omogućili veću zaradu.
Strategijom se predviđa razvoj biogospodarstva kao dinamične i raznolike djelatnosti koja bi trebala pridonijeti ukupnom gospodarstvu, održivosti i otpornosti na klimatske promjene.
Postavljena su dva glavna cilja: razvoj održive proizvodnje i tržišta u biogospodarstvu te povećanje dodane vrijednosti. Drugim riječima, nije dovoljno samo proizvoditi. Ključno je stvarati proizvode koji na tržištu vrijede više.
Biogospodarstvo obuhvaća širok krug djelatnosti, od poljoprivrede, šumarstva, ribarstva i akvakulture do prerade biomase, biotehnologije, proizvodnje hrane, zdravstva, energetike, industrije i usluga ekosustava.
U tom području Hrvatska može tražiti i veću stratešku autonomiju. Manja ovisnost o uvozu proizvoda povezanih s fosilnim gorivima znači veću otpornost gospodarstva, ali i doprinos klimatskim i okolišnim ciljevima, od učinkovitijeg korištenja resursa do smanjenja emisija stakleničkih plinova.
No strategija će vrijediti onoliko koliko bude provedena. Hrvatska je već imala previše dokumenata koji dobro zvuče, ali ne mijenjaju život na terenu. Biogospodarstvo može biti prilika za selo, obalu, proizvodnju i domaću industriju, ali samo ako se pretvori u ulaganja, preradu, nova tržišta i konkretnu korist za ljude koji od tih resursa žive.
