U Clevelandu je održan 58. omladinski tamburaški festival Hrvatske bratske zajednice Amerike, jedno od najvažnijih okupljanja mladih hrvatskih potomaka u Sjevernoj Americi.
Festival je okupio 13 hrvatskih folklornih društava okupljenih oko CFU Junior Cultural Federation, tamburaške sastave te stotine djece i mladih iz Sjedinjenih Američkih Država i Kanade. Kroz pjesmu, ples, tamburu i hrvatski jezik još su jednom pokazali da hrvatski identitet živi i daleko od domovine.
Svečanost je otvorio i vodio predsjednik Hrvatske bratske zajednice Edward W. Pazo. Pozdravne riječi uputio je kustos Hrvatske franjevačke kustodije Svete obitelji u Chicagu fra Nikola Pašalić, koji je nakon prvog festivalskog dana predvodio i svečano misno slavlje za sudionike.
Festivalu su se obratili i generalni konzul Republike Hrvatske u New Yorku Nikica Kopačević, glavna tajnica i rizničarka HBZ-a Bernadette Luketich-Sikaras te izvršni dopredsjednik Franjo Bertović.
Posebnu poruku mladima uputio je ravnatelj Hrvatske matice iseljenika Zdeslav Milas. Naglasio je da Hrvatska bratska zajednica već više od 130 godina okuplja hrvatske iseljenike, čuva njihov identitet i prenosi ljubav prema hrvatskoj baštini na nove naraštaje.
Milas je zahvalio vodstvu HBZ-a, roditeljima, bakama i djedovima, voditeljima folklornih društava, koreografima, glazbenim pedagozima, tamburašima i volonterima koji svojim radom čuvaju hrvatski jezik, običaje i kulturnu baštinu.
Obraćajući se mladima na hrvatskom i engleskom jeziku, poručio im je da su most između Amerike, Kanade i Hrvatske te budućnost globalnog hrvatskog zajedništva.
Poseban trenutak svečanosti bila je razmjena zahvalnica između Hrvatske matice iseljenika i Hrvatske bratske zajednice Amerike, u znak dugogodišnje suradnje i zajedničkog rada na očuvanju hrvatske baštine u iseljeništvu.
Ovakvi susreti pokazuju da iseljeništvo nije samo uspomena na domovinu, nego živi dio hrvatskog naroda. Kada djeca četvrte, pete i šeste generacije u Americi i Kanadi sviraju tamburu, plešu hrvatska kola i uče jezik svojih predaka, tada Hrvatska nije samo zemlja na karti. Ona postaje naslijeđe koje se nosi, čuva i predaje dalje.
