U Muzeju Đakovštine održano je predavanje „Djevojački red – temelj crkvenog pjevanja u Đakovačkoj nadbiskupiji do sredine 20. stoljeća“, na kojem je dr. sc. Marija Raguž Vinković otvorila temu koja je važan, ali nedovoljno istražen dio crkvene i narodne baštine Đakovštine.
Predavanje je pokazalo da djevojački red nije bio tek običaj sjedenja u crkvi, nego uređeni dio života zajednice. Kroz njega se vidjelo mjesto djevojaka u župi, njihova uloga u crkvenom pjevanju, ali i očekivanja koja su zajednica, obitelj i crkveni poredak stavljali pred mlade djevojke.
Dr. sc. Raguž Vinković govorila je o tome kako su djevojke ulazile u djevojački red, gdje su sjedile, koja su pravila morale poštovati, kakvu je ulogu imao svećenik te što su mladići radili na koru. Posebno je zanimljiv bio i dio o tome kako se i zašto izlazilo iz djevojačkog reda.
Upravo takve teme pokazuju koliko je lokalna povijest često skrivena u sjećanjima ljudi, običajima i usmenoj predaji. Ono što se nekada podrazumijevalo kao dio svakodnevnog crkvenog i seoskog života danas lako može nestati ako se ne zapiše i ne istraži.
Zato je važan i poziv predavačice slušateljima da se uključe i ispričaju što znaju o djevojačkom redu u svojim selima. Takva svjedočanstva mogu biti dragocjena jer popunjavaju praznine koje arhivski dokumenti često ne mogu objasniti.
Predavanje u Muzeju Đakovštine bilo je podsjetnik da baština nije samo ono što se vidi u nošnji, pjesmi ili muzejskoj vitrini. Baština je i red u crkvi, glas djevojaka u pjevanju, mjesto na kojem se sjedilo, pravilo koje se poštovalo i sjećanje koje se prenosilo s generacije na generaciju.
Ako se takve teme ne istraže na vrijeme, s njima nestaje i dio identiteta Đakovštine. Upravo zato ovakva predavanja imaju šire značenje: ona ne čuvaju samo prošlost, nego pomažu razumjeti tko smo bili i što ne bismo smjeli zaboraviti.
