Sestra M. Magdalena Mrzljak, članica Družbe sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskoga, proslavila je 8. srpnja svoj 100. rođendan, svjedočeći život koji je obilježen vjerom, redovničkim pozivom i tihim služenjem.
Rođena je 8. srpnja 1926. u Krašiću, u dolini svetaca, kao Marija Mrzljak, kći Jurja i majke Josipe, rođene Stepinac. U kraju snažno obilježenom vjerom i velikim duhovnim uzorima, odmalena je rasla uz primjer ljudi koji su životom svjedočili Krista.
Redovnički poziv nije za nju bio trenutna odluka, nego životni odgovor. U Družbu sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskoga stupila je 14. kolovoza 1945. godine, u teškom vremenu za Crkvu i hrvatski narod.
Od tada je svoj život utkala u služenje, molitvu i svakodnevnu vjernost. Povjerene službe obavljala je s ljubavlju, bez buke i potrebe za isticanjem, onako kako najdublje kršćansko svjedočanstvo najčešće i izgleda – tiho, postojano i ponizno.
Sestre se i danas sjećaju prizora koji govori više od velikih riječi: sestra Magdalena na velikom raspelu na stubištu maže Isusove noge ružinim uljem. Na tom su raspelu, prema svjedočanstvu sestara, ostali tragovi ulja kao podsjetnik na poniznost, pobožnost i nesebičnu ljubav.
Takvi detalji čine život svetosti vidljivim. Ne u velikim govorima, nego u malim gestama koje čovjek ponavlja desetljećima jer vjeruje, voli i služi.
Povodom velikog jubileja posjetili su je nećak mons. Josip Mrzljak, varaždinski biskup u miru, krašićki župnik preč. Ivan Vučak te članovi obitelji.
Posebno je snažna i povezanost s blaženim kardinalom Alojzijem Stepincem, kojega sestra Magdalena naziva svojim “Ujom”. U molitvi se, kako navodi Zagrebačka nadbiskupija, nada njegovoj skoroj kanonizaciji.
Stoti rođendan sestre Magdalene nije samo lijepa vijest iz redovničkog života. To je podsjetnik na generaciju koja je vjeru živjela bez reklame, ustrajno i žrtveno, kroz desetljeća promjena, progona, kriza i tihe službe.
U vremenu u kojem se često slavi buka, brzina i površnost, stoljeće života sestre Magdalene govori drukčije: najdublji trag ne ostavljaju uvijek oni koji su najglasniji, nego oni koji su najvjerniji.
