Hrvatska bi uskoro mogla napraviti veliki iskorak u nadzoru prirodnih resursa i sigurnosti granica. Državni tajnik u Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije, Željko Vuković (Domovinski pokret), posljednjih mjeseci javno zagovara osnivanje profesionalne Državne čuvarske službe – projekta koji bi, ako zaživi, temeljito promijenio način na koji država štiti svoje rijeke, šume i divlje vrste, ali i kako nadzire teško dostupne dijelove granice.
Za razliku od sadašnjeg sustava, u kojem čuvari prirode djeluju gotovo isključivo unutar nacionalnih parkova, parkova prirode i područja ekološke mreže, nova služba pokrivala bi cijeli prostor izvan zaštićenih područja. Upravo su ti prostori – šume, lovišta i riječne doline – žarišta krivolova, krivolova ribe i nezakonitih radnji koje trenutačni sustav teško kontrolira.
Danas je terenska zaštita divljači i ribljeg fonda uglavnom prepuštena volonterima. U svakom lovištu divljač nadzire tek jedan lovac, dok cijelim tokom Dunava, jedne od najduljih i najvažnijih rijeka u Europi, aktivno djeluje svega desetak ribočuvara. Mnogi od njih su amateri, bez profesionalne opreme, ovlasti i adekvatne obuke, pa je i njihov učinak ograničen. Posljedica je očekivana – krivolov i krivoribolov i dalje bujaju.
Nova služba trebala bi donijeti radikalnu promjenu. Profesionalno školovani, uniformirani i naoružani rendžeri stalno bi patrolirali rijekama, šumama i lovištima, nadzirali divlje vrste, sprječavali nezakonitu sječu i pružali potporu policiji. Budući da znatan dio hrvatskih rijeka ujedno predstavlja državnu granicu, rendžeri bi postali i važan sigurnosni oslonac – dodatne oči i uši države na područjima gdje se odvija krijumčarenje, ilegalni prelazak granice i drugi oblici prekograničnog kriminala.
Vuković predlaže da u prvim fazama u službu budu uključeni ponajprije hrvatski branitelji. Mnogi od njih dobro poznaju šumske i riječne terene, a dio se i danas bavi ribolovom ili lovstvom. Uz iskustvo iz Domovinskog rata, smatra, mogli bi odigrati ključnu ulogu u uspostavi reda i autoriteta na terenu – osobito u situacijama u kojima se mlađi policajci nerijetko ustručavaju intervenirati.
Projekt, kako se navodi, ima i financijsku logiku. Nadzor bi se mogao financirati iz prihoda od lovnih i ribolovnih dozvola te naknada za korištenje plovila. To bi službu učinilo dugoročno održivom, bez značajnijih dodatnih opterećenja državnog proračuna.
U vrijeme rastućih ekoloških pritisaka i sve složenijih sigurnosnih izazova, osnivanje rendžerske službe moglo bi predstavljati prekretnicu. Novi rendžeri ne bi bili samo zaštitnici hrvatske flore i faune, nego i čuvari naših rijeka, šuma i granica – moderni, profesionalni nadzornici kakve mnoge zemlje već desetljećima uspješno koriste.
