Navršile su se tri godine od uvođenja eura u Republici Hrvatskoj. Iako je zajednička europska valuta donijela financijsku stabilnost, lakše zaduživanje države i jednostavnije poslovanje s inozemstvom, svakodnevni život građana obilježile su više cijene i pad realne kupovne moći.
Euro je u Hrvatskoj uveden 1. siječnja 2023. godine, uz fiksni tečaj od 7,53450 kuna za jedan euro. Ulazak u eurozonu dogodio se u razdoblju snažnih vanjskih poremećaja – energetske krize, inflacije u cijeloj Europskoj uniji i poremećaja u globalnim lancima opskrbe. Zbog toga euro nije bio glavni uzrok inflacije, ali je u prvim mjesecima nakon uvođenja vidljivo ubrzao rast cijena u dijelu uslužnog sektora.
Najizraženija poskupljenja zabilježena su u kafićima, restoranima, frizerskim i drugim osobnim uslugama, gdje je došlo do zaokruživanja cijena naviše. Prema procjenama ekonomskih institucija, učinak eura na inflaciju bio je ograničen, no u praksi dovoljno snažan da građani osjete pogoršanje standarda.
Istodobno su rasle plaće i mirovine, ali u mnogim slučajevima sporije od troškova života. Posebno su pogođeni umirovljenici, samci i kućanstva s nižim prihodima, za koje su osnovne životne namirnice i usluge postale znatno skuplje nego u razdoblju prije uvođenja eura.
S druge strane, država i financijski sustav profitirali su od stabilnije valute. Nestao je valutni rizik, kamatne stope ostale su niže nego što bi bile s kunom, a turizam je dodatno pojednostavljen za goste iz eurozone. No, pozitivni makroekonomski učinci nisu se ravnomjerno prelili na sve slojeve društva.
Tri godine nakon uvođenja eura jasno je da zajednička valuta nije riješila strukturne probleme hrvatskog gospodarstva. Naprotiv, razotkrila je slabosti tržišne konkurencije, nadzora cijena i zaštite najranjivijih skupina.
Euro je donio stabilnost sustavu, ali nije donio osjećaj sigurnosti građanima. Upravo u toj razlici leži ključna rasprava o prvim godinama života s eurom u Hrvatskoj.
