Kad nekome kažem čime se bavim, često vidim isti izraz lica. Onaj lagani podsmijeh. Pola pitanja, pola sumnje.I rečenice koje sam čula bezbroj puta:
“Ma to je neka piramida.”
“Tu zarađuju samo oni na vrhu.”
“Ma daj, to nije pravi posao.”
“Lakše ti je tipkati doma nego raditi ‘pravi’ posao.”
I svaki put se pitam isto: kako je moguće da u 21. stoljeću i dalje ovako razmišljamo?
Živimo u vremenu u kojem se gotovo sve preselilo online. Kupujemo online. Komuniciramo online. Učimo online. Gledamo, slušamo, dijelimo — online.
Ali kad netko kaže da radi online, odjednom to postaje sumnjivo.
Digitalni marketing nije posao budućnosti. On je posao sadašnjosti. I to vrlo konkretne. Ipak, kod nas, posebno na Balkanu — prema njemu se odnosimo s nevjerojatnom dozom nepovjerenja, površnosti i nerazumijevanja. Kao da je lakše reći “to je prevara” nego priznati da možda ne razumijemo nešto novo.
Jer digitalni marketing traži ono što mnogima nije ugodno: samostalnost, odgovornost, učenje, komunikaciju, dosljednost, rad bez šefa koji stoji nad glavom.
Lakše je raditi za nekoga, nego raditi na sebi. Lakše je imati radno vrijeme, nego upravljati vlastitim vremenom. Lakše je imati plaću “sigurnu”, nego prihode koji ovise o tvom znanju, radu i trudu. Lakše je ismijavati nešto nego se usuditi probati — i riskirati da ne uspiješ. A ja sam prošla sve faze. I sumnju. I strah. I nerazumijevanje okoline. I podsmijehe. I pitanja “dokad ćeš se time baviti”. Jer kod nas se još uvijek cijeni samo ono što je teško na očigled.
Ako nisi umoran fizički, kao da nisi radio. Ako nisi pod stresom,kao da nemaš “pravi” posao. A istina je ova: sjesti za laptop, komunicirati s ljudima, graditi povjerenje, stvarati sadržaj, educirati se, analizirati, biti prisutan, nije lako.
Samo je drugačije. Digitalni marketing nije za svakoga. I to je važno reći.
Nije brz. Nije lak. Nije “sjedi i zarađuj bez truda”. Ali nije ni piramida. Nisu svi “na vrhu”. I ne zarađuju samo od drugih. Zarađuju oni koji rade.
Oni koji uče. Oni koji se ne predaju nakon prvog “ne”. Oni koji razumiju da je ovo maraton, a ne sprint. Postoje ljudi koji danas žive slobodno zahvaljujući digitalnom marketingu. Koji rade odakle žele. Koji biraju vrijeme. Koji imaju više prostora za obitelj, život i sebe. I to nisu bajke, to su stvarni ljudi.
Ali to zahtijeva nešto što mnogima nije ugodno priznati: promjenu mentaliteta.
Na Balkanu još uvijek volimo sigurnost čak i kad nas guši. Volimo poznato čak i kad nas iscrpljuje. I bojimo se nečega što ne možemo odmah staviti u ladicu.Zato možda problem nije u digitalnom marketingu. Možda je problem u tome što nismo naučeni razmišljati izvan okvira “radi, šuti, trpi”. Ja ne tvrdim da je digitalni marketing rješenje za svakoga. Ali tvrdim da je vrijedan poštovanja. Kao i svaki posao koji traži znanje, trud, disciplinu i vrijeme. I ne, nije sramota sjediti doma za laptopom. Sramota je ismijavati ono što ne razumiješ. Sramota je zatvarati oči pred promjenama. Sramota je ostati u mjestu samo zato što se bojiš koraka naprijed.Možda je vrijeme da se zapitamo:zašto nas više plaši sloboda nego rutina?Zašto nam je lakše sumnjati nego učiti?Zašto tuđi uspjeh češće doživljavamo kao prevaru nego inspiraciju?Digitalni marketing nije obmana.Obmana je uvjerenje da postoji samo jedan ispravan put. A 21. stoljeće nas već odavno uči suprotno.
