U hrvatskom društvu duboko je ukorijenjena navika prigovaranja: na državu, poreze, susjede, političare i svakodnevne nedaće. „Država nam je kriva, svi kradu, porez je previsok, susjed je lopov, a taj i taj političar mi je osobno uništio život.“ Ova ‘nacionalna himna’, koja odzvanja u kafićima, na društvenim mrežama i u čekaonicama, ne vodi nikamo osim u duboku pasivnost i stagnaciju. Umjesto da nas pokrene na promjene, ona nas paralizira, stvarajući iluziju da smo žrtve sustava, a ne aktivni sudionici vlastitog života. Kao što je Marko Aurelije upozoravao: „Ne dopusti da te netko čuje kako se žališ… čak ni samog sebe.“ Ova stoička mudrost podsjeća nas da prigovaranje nije samo beskorisno – ono je otrov za duh, koji nas sprječava da se usredotočimo na ono što možemo kontrolirati.
Svijet nije pravedan i nikada nije bio. Škole i odgoj nas lažu obećanjima da će marljivost i dobrota dovesti do nagrade, ali stvarnost je surova arena u kojoj preživljavaju oni koji se bore, a ne oni koji čekaju milost. Nema jednakih dijelova kolača; postoje samo oni koji ga uzimaju i oni koji ostaju gladni. Ova lažna nada u fer sustav samo produžuje patnju, jer nas sprječava da se suočimo s istinom: uspjeh zahtijeva ne samo trud, već i oštroumnu prilagodbu nepravednim pravilima igre.
Imati ciljeve danas je trivijalno – svatko ih ima, od snova o bogatstvu do želja za srećom. Ali ciljevi bez čvrste strategije su samo prazne fantazije, koje se rasprše pri prvom vjetru stvarnosti. Strategija je ono što razlikuje pobjednike od gubitnika: identificiranje protivnika, okupljanje saveznika, procjena resursa i precizno planiranje napada i povlačenja. Bez nje, ciljevi postaju samo izgovor za neuspjeh, a ne alat za pobjedu. Najveća zabluda je vjerovanje da će država riješiti naše probleme. Friedrich Hayek bi dodao i ovo: “Tko god jednom povjeri državi brigu o svom životu, taj je izgubio slobodu. A tko je izgubio slobodu, ubrzo gubi i želju da radi, stvara i riskira – jer zašto bi se mučio kad mu država sve ‘jamči’?”
Država ne postoji da bi služila građanima, već ona rješava probleme vladajućih, koristeći narod kao sredstvo za očuvanje vlastite moći. Narod su za njih samo glasači, porezni obveznici i topovsko meso u kriznim vremenima. Kao što je Machiavelli hladno primijetio: „Ljudi su toliko prosti i toliko skloni da se pokoravaju trenutnim potrebama da će varalica uvijek naći one koji će se dati prevariti.“
Ova moćna mašinerija koristi naše slabosti – strah, pohlepu i naivnost – da nas drži u lancima ovisnosti, dok oni gomilaju privilegije. Vrijeme je za buđenje. Prestani čekati spas odozgo; spas neće doći. Umjesto toga, preuzmi kontrolu nad svojim životom: identificiraj tri područja koja možeš promijeniti danas, izgradi paralelne strukture neovisne o sustavu i usredotoči se na rezultate, a ne na izgovore. Svijet nije fer, ali je otvoren za one koji djeluju odlučno. Ako svatko od nas prihvati ovu odgovornost, Hrvatska će se transformirati iz zemlje prigovora u naciju pobjednika. Vrijeme je za djelovanje. Alternativa je vječno cmizdrenje u sjeni i traženje alibija za vlastite neuspjehe.
