Pisanje je za mene bilo vise od hobija – to je moj način da posložim svoje misli, pretočim osjećaje i dam smisao onome što živim. Znate ono kako svi imamo neku “terapiju” koja nam treba kada imamo kaotičan dan. Netko voli odraditi trening da se ispuše, netko voli otići u šetnju, netko napravi kolač jer mu je kuhinja bijeg od stresa…ja imam dvije terapije. Prva je volan u ruke i muzika do daske jer ako me nešto opušta to je vožnja, a druga je olovka i pišem dok ne izbacim sve iz sebe.
Zaista mi je posebno drago što ću od sada pisati ovdje, na ovome mjestu, gdje ću svoje priče podijeliti s vama. Neću vam nuditi savršene recepte za život, jer ih ni sama nemam. Nisam supermama, nisam life – coach i nemam sve odgovore. Neću vam pričati bajke, jer život je sve samo ne bajka. Pišem onako kako živim, iskreno i toplo, ponekad s dozom kaosa, ali uvijek s vjerom da se u tim sitnicama krije ljepota.
Ovdje u mom kutku ćete čitati o obitelji i svakodnevici, ljubavi i strpljenju, o malim pobjedama koje mijenjaju živote, o trenucima kad nam srce puca od ljubavi, ali i o onima kad nam se čini da nemamo snage za još jedan dan. Pisat ću i o našim malim ritualima, navikama, životnim lekcijama koje smo naučili i koji su nas oblikovali i koje će nas oblikovati. Ponekad ćete se možda nasmijati, ponekad prepoznati, a možda i pronaći riječ koja će vam trebati u tom trenutku.
Ova kolumna će biti naš zajednički kutak – moj u pisanju, vaš u čitanju. Ako se bar u jednoj rečenici prepoznate ili osjetite da niste sami sa svojim mislima i osjećajima, onda znam da sam na pravom putu.
Dobro došli u moju priču.
