Najnoviji europski podaci pokazuju zabrinjavajući trend: broj djece koja žive u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti ponovno raste. Europa, koja se desetljećima smatrala područjem relativne socijalne sigurnosti, suočava se s ozbiljnim izazovom – gotovo jedno od četiri djece danas živi u uvjetima koji ugrožavaju njihovo zdravlje, obrazovanje i buduće životne mogućnosti. Rast siromaštva najviše pogađa one koji se nalaze u najosjetljivijim skupinama: samohrane majke, obitelji s više djece i kućanstva s nesigurnim prihodima.
Prema izvješću organizacije Save the Children, između 2019. i 2024. u Europi je u rizik siromaštva ušlo dodatnih 446 tisuća djece, čime ukupan broj doseže gotovo 19,5 milijuna. To je iznimno važan podatak jer pokazuje da ciljevi Europske unije, poput onoga da se do 2030. godine smanji dječje siromaštvo za najmanje pet milijuna, trenutačno izgledaju sve nedostižniji. Umjesto pada, Europa se suočava s rastom problema.
Glavni razlozi ovog trenda nalaze se u kombinaciji ekonomskih i socijalnih faktora. Porast cijena hrane, prijevoza, energenata i stanovanja drastično opterećuje obiteljske proračune, a mnoge obitelji s nižim ili nestabilnim primanjima jednostavno ne mogu pratiti nagli rast troškova. Pandemija COVID-19 ostavila je dugotrajne posljedice na tržište rada, a inflacija je dodatno pogoršala stanje. U nekim državama, unatoč jednokratnim novčanim injekcijama, pomoć nije uspjela nadoknaditi realni rast troškova života.
Posebno su pogođene samohrane majke, koje čine najveću skupinu u riziku. One često balansiraju između posla, brige o djeci i troškova kućanstva bez dodatne podrške drugog roditelja. Iako mnoge rade puno radno vrijeme, primanja su često nedostatna, a fleksibilni uvjeti rada nisu dovoljno razvijeni. Nedostatak dostupnih i cjenovno pristupačnih vrtića dodatno otežava zapošljavanje, pa dio samohranih majki mora prihvatiti slabije plaćene poslove ili rad na pola radnog vremena, što povećava financijsku nesigurnost.
Psihološke posljedice siromaštva jednako su ozbiljne kao i materijalne. Djeca koja odrastaju u oskudici suočavaju se s povećanim stresom, nesigurnošću i smanjenim mogućnostima sudjelovanja u aktivnostima koje su za drugu djecu uobičajene: sportu, izvannastavnim programima, školskim izletima. Majke u istraživanjima često navode osjećaj krivnje jer djeci ne mogu pružiti ono što smatraju osnovnim potrebama, a taj nedostatak narušava i mentalno zdravlje roditelja.
U školama se sve češće primjećuje razlika između djece koja dolaze iz stabilnijih obitelji i onih koja žive u siromaštvu. Nedostatak tehnologije, knjiga, kvalitetne prehrane i podrške kod kuće negativno utječu na školski uspjeh. Stručnjaci upozoravaju da je siromaštvo izravno povezano s odustajanjem od školovanja, lošijim rezultatima i kasnijim poteškoćama u pronalasku posla. To stvara začarani krug koji se prenosi iz generacije u generaciju.
Nisu sve vijesti negativne. Postoje primjeri europskih država koje su uspješno smanjile dječje siromaštvo uvođenjem dobro osmišljenih mjera. Nordijske zemlje, primjerice, kombiniraju univerzalne dječje doplatke, visoku dostupnost vrtića, fleksibilne radne uvjete i snažne socijalne programe. U takvim sustavima majke imaju veću podršku, a djeca jednakiji pristup obrazovanju i resursima. Međutim, razlike među državama EU-a ostaju izrazito velike, što otežava zajednički napredak.
Iako europske institucije najavljuju nove inicijative, stručnjaci upozoravaju da se ključne promjene moraju dogoditi na razini pojedinačnih država: sustavna ulaganja u obitelji, dostupni vrtići, pravedniji sustavi doplataka i fleksibilni radni uvjeti. Bez takvih konkretnih mjera, upozorenja ostaju samo na papiru.
Dječje siromaštvo nije samo socijalni problem – ono je pitanje zdravlja društva. Djeca koja odrastaju u siromaštvu nose taj teret cijelog života, a društvo time gubi svoj potencijal. U središtu borbe protiv ovog trenda moraju biti majke i obitelji, jer kad one dobiju potrebnu podršku, svako dijete dobiva priliku za bolju budućnost.
