Zakon o sportu
Dana 1. siječnja 2023. godine stupio je na snagu novi Zakon o sportu. Namjera zakonodavca sa novim Zakonom, bila je rješavanje određenih problema i nedostataka u postupanju, te nerazumljivost i neprimjenjivost pojedinih odredbi u praksi. Kao jasne novine, koje je ovaj zakon uveo su: definiranje se sportskih djelatnosti; uvođenje kategorizacija sportova, to jest proces evaluacije sportova koji rezultira rangiranjem sportova i razvrstavanjem u kategorije, a sve kako bi se moglo financirati javne potrebe u sportu; uređivanje radnopravnog statusa sportaša profesionalca, te brojne druge novine.
Osluškujući određene signale koji dolaze iz klubova u više sportova, postalo je jasno, da ovakav zakon, ipak generira nekoliko ključnih problema:
1. iako raspodjela novca koje je država namijenila sportu je značajnija nego prijašnjih godina, konkurentnost klubova na međunarodnoj sceni se nije značajnije poboljšala;
2. isti kriterij financiranja u visoko razvijenim krajevima Hrvatske, posebice velikim gradovima i manjim sredinama, nije dugoročno održiv. Ovo se osobito očituje u mogućnostima financiranja sporta u ruralnim sredinama, gdje „klubovi jedva preživljavaju“, a jedinice lokalne samouprave ne mogu značajnije pomoći klubovima;
3. kadrovski uvjeti koje moraju imati svi klubovi, a tiču se stručnih licenciranih trenera i ostalih stručnih osoba u sportu, jednostavno mali klubovi ne mogu ispuniti. Ovakav propisani način organizacije uvjeta rada manjih klubova, dovodi do sve većih materijalnih troškova za klubove koji su ionako na rubu opstanka.
Zemlja ekstrema
Namjera zakonodavca je prije svega, omogućavanje klubovima određenu dozu samoodrživosti. Republika Hrvatska, odnosno hrvatski sport je postao zemlja ekstrema. Sa jedne strane postoji, nikada više novca u sportu, a sa druge nikada lošija raspodjela. Sa jedne strane postoji, nikada manje djece u lokalnim klubovima, a sa druge strane, hrvatski sport postiže upečatljive rezultate. Ovo potonje se očituje, u povećanim individualnim ulaganjima u sport, osobito roditelja, a malo ili vrlo malo, kroz sustava sporta u Republici Hrvatskoj.
Budućnost sporta u Hrvatskoj
Razmatrajući budućnost sporta u cjelini, zakonodavna vlast bi uvijek morala imati na umu da postoji nejednakost razvijenosti, kako svih dijelova Republike Hrvatske, tako i sporta obzirom na teritorijalni ustroj. Iako, sam zakon u početnim odredbama, definira sport kao
djelatnost od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, postavlja se pitanje, je li to u potpunosti tako?
No, imajući u vidu da svi zakoni prolaze određenu reviziju svoje učinkovitosti, nadamo se da će zakonodavac uvidjeti potrebu za određenim promjenama, te kroz sustavno i pravedno ulaganje, vratiti hrvatski sport tamo gdje on i pripada. Na prvo mjesto!
