To je tema koja će vrlo vjerojatno biti jedna od ključnih za europske izbore i nacionalne kampanje u narednim godinama: ne samo što građani misle, nego gdje uopće dolaze do informacija.
Povjerenje u tradicionalne medije u Sjedinjenim Američkim Državama posljednjih je desetljeća u stalnom padu. Sve više građana informacije traži putem podcasta, YouTubea, TikToka i društvenih mreža, dok televizijske mreže i tiskani mediji postupno gube ulogu glavnog izvora vijesti.
Iako se često smatra da je riječ o specifično američkom fenomenu, slični trendovi sve su vidljiviji i u Europi. Razlika je tek u brzini kojom se odvijaju.
Povjerenje u medije na povijesno niskim razinama
Prema istraživanjima američkog Gallupa, povjerenje građana u masovne medije već godinama pada. Danas tek manji dio Amerikanaca kaže da medijima vjeruje „u velikoj mjeri“ ili „prilično“, dok velik dio ispitanika navodi da medijima vjeruje malo ili nimalo. Posebno su izražene razlike između demokratskih i republikanskih birača, koji često potpuno različito ocjenjuju vjerodostojnost istih medijskih kuća.
Posljedica je sve veća fragmentacija publike. Umjesto nekoliko nacionalnih televizijskih mreža koje oblikuju javnu raspravu, Amerikanci danas informacije prate kroz stotine podcasta, YouTube kanala, newslettera i profila na društvenim mrežama.
Podcasti postaju novi politički medij
Sve veći broj političara odlučuje preskočiti klasične televizijske intervjue i gostovati u popularnim podcastima ili internetskim emisijama. Takvi razgovori često traju sat ili više, omogućuju izravniji kontakt s publikom i ne ovise o televizijskom rasporedu ili uređivačkim pravilima.
Istodobno, sadržaj se zatim dijeli na TikToku, Instagramu, X-u i YouTubeu, gdje doseže milijune korisnika.
Europa ide istim putem, ali sporije
Slični procesi odvijaju se i u Europi. Reuters Institute godinama bilježi pad interesa za tradicionalne medije, osobito među mlađim generacijama koje vijesti sve češće prate putem društvenih mreža i videosadržaja.
Međutim, europske zemlje i dalje imaju jednu važnu razliku u odnosu na SAD. U državama poput Ujedinjenog Kraljevstva, Njemačke, Danske, Norveške ili Finske javni servisi i dalje uživaju relativno visoku razinu povjerenja, iako i oni posljednjih godina bilježe pad publike.
Mladi više ne otvaraju naslovnicu portala
Za generaciju Z naslovnica nekog portala sve je manje važna. Vijesti dolaze kroz preporuke algoritama, kratke videozapise, podcaste ili sadržaj koji dijele influenceri.
To mijenja i poslovni model medija. Umjesto da čekaju čitatelja na vlastitoj internetskoj stranici, redakcije moraju sadržaj prilagođavati platformama na kojima se publika već nalazi.
Posljedice za političku komunikaciju
Promjena načina konzumacije vijesti mijenja i političke kampanje. Kandidati sve više ulažu u vlastite YouTube kanale, podcaste i profile na društvenim mrežama, nastojeći izravno komunicirati s biračima bez posredovanja tradicionalnih medija.
To istodobno povećava mogućnost izravne komunikacije, ali i rizik od stvaranja zatvorenih informacijskih zajednica u kojima publika prati isključivo sadržaj koji potvrđuje njezina postojeća uvjerenja.
Hoće li Europa slijediti američki model?
Većina medijskih analitičara smatra da Europa neće potpuno preslikati američki sustav zbog snažnije tradicije javnih medija, drukčijih regulatornih okvira i raznolikijeg medijskog tržišta.
Ipak, osnovni trend već je vidljiv. Sve manje građana vijesti traži isključivo na televiziji ili u tiskanim novinama, a sve više na digitalnim platformama. To znači da će podcasti, newsletteri, YouTube kanali i neovisni digitalni mediji imati sve važniju ulogu u oblikovanju javnog mišljenja.
Pitanje više nije hoće li se medijska scena promijeniti, nego koliko brzo će se tradicionalni mediji uspjeti prilagoditi publici koja informacije želi dobivati ondje gdje svakodnevno provodi vrijeme na digitalnim platformama.
