Hrvatska je danas podijeljena dublje nego ikad. Ali prije nego što počnemo upirati prstom u druge moramo priznati da je veliki dio tih podjela upravo naš vlastiti proizvod. I upravo zato ih drugi tako lako koriste za svoju korist.
Strane sile ne trebaju posebne operacije da bi u RH ostvarile utjecaj. Dovoljno je da prepoznaju pukotine, a Hrvatska ih nažalost ima na pretek od ideoloških rovova i medijske histerije do slabe institucionalne otpornosti. Kad sustav sam sebe destabilizira,m vanjski akteri samo iskoriste ono što već postoji.
Najaktivniji alat utjecaja danas je informacijski prostor. Mediji i društvene mreže pretvorili su se u ring u kojem se ne traži istina nego navijačka strast. U takvom okruženju vrlo je jednostavno poticati sukobe, gurati narative koji odgovaraju tuđim interesima i raspirivati emocionalne ožiljke našeg društva. Tko god želi destabilizirati neku zemlju uvijek ali uvijek počinje s medijima i Hrvatska tu nije iznimka. Olako prihvaćamo kako nam strani državljani ,,slučajno” kontroliraju dio medija i da naravno postoji tržišna ekonomija. Hm da kako da ne!
Drugi snažan kanal je energetika i nije tajna da se na ovim prostorima prelamaju interesi velikih igrača. Plin, LNG, nafta, luke, optički kablovi sve je to prostor u kojem se moć ne osvaja tenkovima nego investicijama, lobiranjem i “partnerstvima”. A kada ovisite o tuđim resursima ovisite i o tuđoj volji.
Treći mehanizam ide tiše, ali jednako učinkovito često se naziva meka moć, a tu su razne nevladine organizacije, stipendije, međunarodne škole i akademije koje nisu samo humanitarni ili edukacijski projekti.
Oni su alati kroz koje se desetljećima izgrađuje kadrovska i intelektualna mreža odanih pojedinim silama. Sve zemlje to rade i to je dio geopolitike, ne teorija zavjere iako se neki sada sigurno čude što ovo čitaju.
Imamo onda tu i diplomatski pritiske, paketi odluka, “preporuke”, kao i osobne veze političkih elita, ali te metode imaju smisla tek kad je teren već pripremljen. A pripremili smo ga sami svojim sukobima, slabim institucijama i nedostatkom strateške vizije.
Zato pitanje nije “jesu li strane sile prisutne u Hrvatskoj”. Naravno da jesu.
Pravo pitanje glasi: jesmo li dovoljno stabilni da njihov utjecaj bude ograničen i da ih kontroliramo ?Ali teško je i napisati ali dokle god se bavimo međusobnim kopanjema raka, odgovor je jednostavan nismo stabilni.
Vrijeme je da prestanemo biti zemlja s kojom se drugi igraju kako ih volja i da shvatimo da nam je potrebna zemlja bez filtera.
