Vlada je na zatvorenom dijelu 181. sjednice donijela odluku o sudjelovanju Hrvatske u NATO vježbama upravljanja krizama, poznatima kao „Short Notice Exercises”, ali detalji odluke nisu javno objavljeni jer je točka klasificirana stupnjem tajnosti „povjerljivo”.
Na istoj sjednici donesena je i odluka o određivanju koordinatora procesa i nacionalnih koordinatora za provedbu NATO mjera odgovora na krize. Ni taj dio nije objavljen u cijelosti jer je klasificiran stupnjem tajnosti „ograničeno”.
Iako javnost ne zna operativne pojedinosti, sama činjenica da Vlada donosi odluke vezane uz NATO krizno upravljanje pokazuje da se sigurnosni sustav priprema za scenarije koji zahtijevaju brzu reakciju, koordinaciju institucija i jasnu liniju zapovijedanja.
Takve vježbe nisu formalnost. One služe za provjeru sposobnosti države da u kratkom roku odgovori na krize, bilo da je riječ o sigurnosnim prijetnjama, hibridnim napadima, poremećajima u komunikacijama, pritisku na granice, energetskim rizicima ili drugim izvanrednim situacijama.
Hrvatska je članica NATO-a i njezina sigurnost više se ne može promatrati odvojeno od sigurnosne arhitekture Saveza. To znači da država mora imati spremne institucije, jasne procedure i ljude koji znaju što rade kada se odluke moraju donositi brzo.
Važno je i da klasificiranost ovakvih odluka ne smije biti predmet političke dramatizacije. U sigurnosnim pitanjima postoje informacije koje se ne objavljuju, ali to ne znači da ne treba postojati politička i institucionalna odgovornost onih koji odluke donose.
U vremenu rata u Ukrajini, nestabilnosti na europskim granicama, kibernetičkih prijetnji i sve jačih hibridnih pritisaka, krizno upravljanje više nije tema za ladice državne administracije. Hrvatska mora znati kako reagira u kriznom trenutku, tko vodi procese i kako se štite građani, infrastruktura i državni interesi. Sigurnost se ne gradi kada kriza počne, nego prije nego što do nje dođe.
